Analiza preokreta i zašto SAD-u više nije u strateškom interesu prebrzo zaustavljati rat: Fragmentacija američke ideje za Ukrajinu ili kako imperijalizam s lakoćom ponovno grabi dok se slavenski susjedi međusobno ubijaju
Ako se nalazimo u završnici rata u Ukrajini, to je itekako dramatična završnica. Problem je u tome što nema baš nikakve garancije da ovo jest završnica. Nešto dramatično se svakako događa, ali bit će potrebno puno mudrosti, pa i sreće, da iz toga proizađe mir. Jer onaj prozor prema brzom miru, koji je izgledao otvoren početkom ove godine, sada ne samo da se čini zatvoren već bi se ozbiljno moglo povesti debatu o tome je li to čemu smo svjedočili uopće i bio prozor ili samo lažna konstrukcija privremeno nacrtana na zidu.
Mogli bismo sve ovo opisati kao klasičnu posljedicu činjenice da Amerikom ponovno vlada Donald Trump s kojim baš nikad nitko ne zna na čemu je jer će svoje planove, stavove i pristupe mijenjati takvom brzinom da čak i brze analize potencijalno zastare već do objave. No, bilo bi naivno misliti da je ovo naglo njihanje između mogućeg mira i još većeg rata isključivo posljedica improvizacije američkog predsjednika. Nije uloga američkog predsjednika dolaskom Trumpa odjednom postala nešto naročito moćnija, ona je i dalje amalgamacija brojnih interesa (i interesnih skupina) koji se smjenjuju da bi u konačnici kroz lik predsjednika progovarali i mijenjali temeljne postavke.
U slučaju Trumpa, odnosno nove trumpističke ere u kojoj je Trump tek kustos, neke stvari su zaista predvidljive, kao što je primjerice ekonomski sraz s Kinom. Možda tu bude strateških pauza, vrlo privremenih dogovora, ali nikad odustajanja. Čak ni onaj "bivši SAD" nije se znao prilagoditi svijetu koji je veći od njega, a ovaj novi to ne planira ni pokušavati. Američka potpora globalizaciji bila je nalik njihovoj tako intenzivnoj potpori demokraciji - guranje "univerzalnih vrednota" samo dok iste jačaju Ameriku. Tome je došao kraj čim je iz te predstave iskočio akter koji je odjednom u stanju sam graditi idući čin. Dakako, to je Kina i zbog kineskog uzleta Trump je bio neminovan.
O tom sukobu, koji će možda trajati cijeli naš život, već smo puno govorili (i govorit ćemo), ali kako se u tu priču uklapa Ukrajina? Konkretno - ova faza ukrajinskog rata koja može ići ili-ili?
Kao prvo ne treba (razumljivo) vjerovati Trumpu kad kaže da želi hitno okončati rat. Štoviše, ako to stvarno u jednom trenutku želi i zagovara možemo se odmah pitati - zašto? Mora postojati vrlo jasan američki interes u tome, široki interes. Ali zar nije "američki interes" sam po sebi monolitna težnja koja bi trebala biti zastupljena bez obzira koja stranka ima predsjednika u Bijeloj kući? Da, svakako, ali nemojmo zaboraviti na interpretaciju. Dvije radikalne drugačije osobe mogu za sebe misliti da su u pravu, iako vanjski promatrač vidi ogromne kontradikcije između njih. Isto vrijedi i za američki interes. Demokrati, odnosno cijela jedna široka struja američkog establišmenta, zacrtala si je put, odnosno nastavak puta - globalizacija, rušenje Rusije, širenje NATO-a, i na taj način kretanje prema velikoj pobjedi (američko stoljeće, ovo, ili ono koje dolazi). Druga struja, ona koja je izbacila Trumpa na površinu, oštro je skrenula na drugi put i duboko je uvjerena da zna bolje.
Prema rezoniranju iste tretiranje Rusije kao neprijatelja ne samo da je kontraproduktivno (i iscrpljujuće) već i potencijalno katastrofalno za obračun s Kinom. Ta nova struja, koja je samo proizašla iz konzervativnog krila, ali u principu ima neke nove načine gledanja na geostrategiju, svjesna je da će postojeća paradigma vrlo brzo dovesti do takvog moćnog rusko-kineskog saveza da će se doslovno, pod teretom daljnjeg pritiska, pretvoriti u jedno jako moćno tijelo protiv kojeg se neće moći. To novo tijelo otpora, ispruženo usisat će Sjevernu Koreju, Iran, Bjelorusiju, i još pokoji ekstremitet u stvaranju neprobojne utvrde protiv koje bi direktan rat bio posve uzaludan, a ni ekonomski ne bi mirovali.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
