Analiza nove eskalacije u Iraku: Odlazi Muqtada al-Sadr, ali "odlazio" je već mnogo puta... Priča o moćnom sinu moćnog oca, obespravljenim siromašnim šijitskim četvrtima Bagdada i političkoj pat poziciji koju čeka doza nasilja
Moćni irački šijitski lider Muqtada al-Sadr danas je poručio kako prekida s bavljenjem politikom te da će dati zatvoriti sve političke urede u zemlji. No, ova vijest mogla bi izazvati popriličan kaos u Iraku, zašto? To je pitanje na koje ćemo danas nastojati dati odgovor.
Kao prvo, tko je uopće Muqtada al-Sadr? To je ime koje se često spominje, obično se navodi kao "utjecajni klerik", ali po čemu je ovaj 48-godišnjak toliko utjecajan u Iraku? Kao prvo, Muqtada dolazi iz utjecajne obitelji. Njegov otac, Mohammad Sadeq al-Sadr, bio je jedan od najpoznatijih simbola otpora nekadašnjem režimu Saddama Husseina.
Moramo se vratiti malo unatrag, u 20. stoljeće, u vrijeme prije američke invazije na Irak (koja je počela 2003. godine).
Saddam Hussein bio je na vlasti u Iraku od 1979. iako je de facto bio šef države i nekoliko godina ranije. Krajem 60-ih godina, točnije 1968., iračka bathistička stranka (sekularizam, arapski nacionalizam) izvela je državni udar, a Saddam je bio jedan od ključnih ljudi. Moglo se i očekivati da će u konačnici zavladati Irakom.
Muhammad-Sadiq al-Sadr 80-e godine prošle su u znaku krvavog i iscrpljujućeg Iračko-iranskog rata, a Saddam je kasnije pokušao učvrstiti svoju vlast u Iraku, no to nije bilo lako. Naime, u Iraku imamo tri skupine - muslimane sunite i šijite, te Kurde. Saddam, iako formalno sekularni predsjednik, ipak je bio primarno predstavnik svoje skupine, sunitske, ali u Iraku suniti (oko 34%) nisu većina već šijiti (oko 61%).
Saddam je vršio represiju "i nad jugom i nad sjeverom", odnosno nad šijitima koji u Iraku većinom žive na jugu te Kurdima koji većinom žive na sjeveru Iraka.
No, prekretnica će biti Zaljevski rat, odnosno američki (prvi) napad na Irak koji će potrajati od kolovoza 1990. do veljače 1991. Nećemo ulaziti u sve detalje ovog sukoba, jer za našu današnju priču dovoljno je reći da je Saddam bio uzdrman i da su šijiti, kao ugnjetavana većina, iskoristili priliku i digli pobunu protiv vlasti.
Očekivano, slično kao i u susjednom Iranu u sklopu Islamske revolucije iz 1979. (kojom je srušen pro-američki šah Reza Pahlavi), vjerski lideri bili su glavni pokretači otpora. Konkretno su se isticala dva šijitska lidera (a i međusobno su postali rivali) - ajatolah Ali Al-Sistani i ajatolah Muhammad Sadiq Al-Sadr (otac Muqtade). Mlađi šijiti, a i oni radikalniji, bili su više naklonjeni Sadru.
Epicentar otpora postao je Bagdad, naročito siromašne gradske četvrti gdje su mahom živjeli šijiti.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
