Kada govorimo o najstarijim državama na svijetu jedna mnogima rijetko pada na pamet, no ona uistinu jest - to je Republika San Marino, treća najmanja država u Europi (poslije Vatikana i Monaka), potpuno okružena teritorijem Italije. Iako postoje debate po tom pitanju, San Marino za sebe tvrdi kako je najstarija ustavna republika na svijetu
3. rujna davne 301. San Marino je zadobio svoju neovisnost od tadašnjeg Rimskog Carstva. Prema predaji državu je osnovao 301. godine klesar Marin s otoka Raba, današnje Hrvatske, tadašnje rimske kolonije. Marin je sa svojim prijateljem Leom pošao u Rimini. Zbog progona kršćana sklonio se na obližnje brdo Monte Titano, gdje je izgradio kapelicu - koja će biti jezgra novog grada.
Spomenuti Marin, osnivač države, podrijetlom je iz mjesta Lopar. Kasnije će, zbog činjenice da je mnoge preobratio na kršćanstvo, biti proglašen svecem - Sveti Martin (San Marino). Poznat je u svijetu i pod imenima Marinao, Marinus od San Marina, Marinus Dalmatinac i Marinus od Dalmacije.
Urbano središte grada San Marino štite tri tornja na vrhovima Monte Titano, od kojih je najstariji, Guaita, izgrađen u 11. stoljeću. Toranj je proslavljen kao neosvojiv, što je obeshrabrilo mnoge potencijalne osvajače grada. Tijekom križarskih ratova u 13. stoljeću na drugom vrhu Monte Titana izgrađen je drugi toranj, Cesta, a treći, Montale, najmanji na posljednjem vrhu brda, izgrađen je u 14. stoljeću. S vremenom je trgovinom i sporazumima grad-republika San Marino proširila svoj teritorij na još devet obližnjih kaštela, čime je nastao prostor današnje Republike San Marino.
Sanmarinska tvrđava Guaita na planini Titano (izvor: Max_Ryazanov / WikiMedia / CC BY-SA 3.0)
Ustav San Marina službeno je usvojen 8. listopada 1600. Malu državu prvo je priznala Napoleonova Francuska 1797. godine, a kasnije 1815. na Bečkom kongresu priznale su je i ostale europske države.
U ranoj fazi ujedinjenja Italije tijekom 19. stoljeća, San Marino je pružao utočište onima koji su bili progonjeni zbog svoje potpore ujedinjenju Italije. Giuseppe Garibaldi je zbog toga zajamčio da će San Marino biti nezavisna i suverena država, te je zbog toga nije pripojio ujedinjenoj Italiji 1860. godine.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata postojala je konkretna prijetnja po suverenitet San Marina. Diplomacija je morala odigrati ključnu ulogu - poslali su tri pisma, jedno Hitleru, drugo njegovom ministru vanjskih poslova Ribbentropu, treće Mussoliniju, prosvjedujući protiv bilo kakve vojne prisutnosti na njihovom teritoriju. Nekako su uspjeli u tome, pa je tako San Marino postao utočište za čak više od 100,000 izbjeglica kada su savezničke snage u blizini vodile Bitku za Rimini. Bio je to ogroman stres za državu koja je u to vrijeme imala svega oko 15,000 stanovnika!
Kasnije je ipak došlo do borbi na prostoru San Marina, u rujnu 1944. za vrijeme Bitke za Monte Pulito kada su se sukobili njemačka vojska i saveznici. Savezničke trupe okupirale su San Marino, ali samo na kratko - već nakon 2 mjeseca napustili su malu republiku kojoj je vraćen njen suverenitet.
Palazzo Pubblico, sjedište Vlade u San Marinu (izvor: Andreas Trepte / WikiMedia / CC BY-SA 2.5)Nakon Drugog svjetskog rata San Marino će postati prva zemlja Zapadne Europe kojom će vladati Komunistička partija - osvojivši vlast na demokratskim izborima! Riječ je o koaliciji Sanmarinske komunističke partije i Sanmarinske socijalističke partije. Ovo je bio prvi slučaj u povijesti da su komunisti došli na vlast demokratskim putem, a ne revolucijom. Vladat će od 1945. do 1957.
1990. Sanmarinska komunistička partija će se restrukturirati (kao i mnoge diljem svijeta) te će postati Sanmarinska demokratska progresivna stranka - umjesto srpa i čekića novi logo postat će im slika golubice koju je naslikao slavni Pablo Picasso.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
