Kraj svijeta nije isti iz američke i kineske perspektive
Peking priznaje opasnost naprednih sustava, ali upozorava da jezik spašavanja čovječanstva može postati alat tehnološke dominacije.
Najlakše bi bilo očekivati da se Peking na američke priče o umjetnoj inteligenciji koja će pobjeći iz laboratorija jednostavno podsmjehne. Ali nije tako. Dok čelnici Silicijske doline upozoravaju na rojeve agenata, samoreplikaciju i stroj koji bi mogao nadmudriti vlastite tvorce, kineski dokumenti spominju gotovo iste scenarije. Ali zatim dodaju pitanje koje na Zapadu izaziva znatno veću nelagodu: zašto se velika svjetska kočnica traži baš sada, kada su kineski modeli počeli smanjivati jaz?
U Pekingu se zato ista priča čita na dvije razine. AI može biti stvarno opasan, a "AI sigurnost" istodobno može postati nova američka izvozna kontrola: nakon ograničavanja čipova dolazi ograničavanje brzine, nakon hardverskog zida regulatorni zid. U tom spoju opravdanog straha i sasvim zemaljske borbe za tržište krije se mnogo zanimljivija rasprava od jednostavne dileme jesu li takozvani doomeri proroci ili tek trgovci panikom.