215 djece nikad se nije vratilo doma, a istina se mora iskopati jer vjerojatno ih je i mnogo više: Zastrašujuća priča, ne ni tako davna, o "školama" zla i kanadskom genocidu nad autohtonim stanovništvom u režiji crkve i države

SAD se često proziva zbog vojnog i ekonomskog imperijalizma i hegemonije na globalnoj razini, a nakon izbora Donalda Trumpa 2016. - iako u samo jednom mandatu - mnogi više ne smatraju SAD ni stabilnom demokracijom. U isto vrijeme njihov sjeverni susjed, Kanada, često se diljem svijeta opisuje u superlativima kao stabilna, miroljubiva, otvorena i tolerantna država. Dok SAD prolazi svoje krize, primjerice rasne napetosti i policijsku brutalnost koje su obilježile zadnjih nekoliko godina, mnogi će reći da bi se SAD trebao ugledati na Kanadu. Često to i stoji, Kanada svakako ima određene prednosti u komparaciji sa SAD-om (recimo zdravstveni sustav koji se u SAD-u često s pravom opisuje kao nehuman u Kanadi funkcionira više po "europskom modelu"). No, percepcija Kanade ponekad je, možda baš zbog čestih komparacija sa SAD-om, poprilično iskrivljena, što se tiče nje sada (primjerice, nije baš tako miroljubiva kako se čini i bez previše grižnje savjesti će prodavati oružje represivnim režimima ako u tome vidi svoju korist), a svakako i njene prošlosti.

Danas ćemo se osvrnuti na neke strašne epizode iz njene povijesti, epizode koje se vraćaju kroz sadašnjosti jer vraćaju se kosturi, ne iz ormara, ali ne ni daleko. Naime, ovih dana pronađena je masovna grobnica s posmrtnim ostacima 215 djece. Priča je još i jezivija kad se istakne da je masovna grobnica pronađena u dvorištu bivše škole.

Riječ je o školi Kamloops u istoimenom gradu koji se nalazi na prostoru zapadne kanadske regije Britanska Kolumbija. Kamloops je bila jedna od ukupno 139 škola, odnosno internata, u kojima se provodila "asimilacija" autohtonog stanovništva Sjeverne Amerike. Tamo su završavala djeca kanadskih Indijanaca, Inuita (Eskima), Metisa, odnosno tzv. "Prvih nacija". Oko 150,000 djece je prošlo kroz ove škole iako ih se teško može uopće nazivati školama.

Bili su to zapravo pogoni za mučenje, zlostavljanje, nerijetko i ubijanje djece autohtonog naroda, a glavni cilj bi je zatiranje i totalno uništenje njihove kulture, njihovog jezika, njihove povijesti... Riječ je o još jednom u nizu genocida koji su počinili Europljani dolaskom u po njih "Novi svijet", ali bio je to svijet koji je odavno, oduvijek, već nekome pripadao. Istrebljivanje i podređivanje autohtonih naroda jedna je od najbrutalnijih epizoda u ljudskoj povijesti uopće, naročito povijesti Europe, a nije se to ni zbijalo baš tako davno da bismo ove priče stavili u ladicu "davne povijesti".