U povijesti rudnika Breza postoji jedan zanimljiv kontrast s današnjom situacijom. Kada je Elektroprivreda BiH pustila u rad novi mehanizirani sustav za iskop ugljena u jami Kamenice, ulaganje je iznosilo 19,5 milijuna konvertibilnih maraka . Tadašnje vodstvo predstavljalo ga je kao veliki tehnološki iskorak. Prema tadašnjim najavama, nova oprema trebala je omogućiti povećanje dnevnog iskopa s približno 800 na čak 1.500 tona. Danas rudnik s takvom poviješću ulaganja zaustavlja proizvodnju zbog nedostatka goriva za strojeve koji omogućuju rad i dopremu materijala.
Breza nije izolirani pogon. Dvije njezine podzemne jame, Kamenice i Sretno, povezane su zajedničkim sustavom ventilacije i transporterom za ugljen izgrađenim još 1987. godine. Prema podacima koje objavljuje sam rudnik, približno 40 posto njegove proizvodnje željeznicom se otprema u Termoelektranu Kakanj. Riječ je o dijelu opskrbnog lanca koji ugljen pretvara u električnu energiju, ali je istodobno ovisan o redovitoj nabavi sasvim običnog pogonskog goriva.
Još je neugodniji financijski dio priče. Prema riječima sindikalnog predsjednika Jasmina Telalovića, radnici nisu primili plaću za rujan , a zbog neplaćenih doprinosa postoje i problemi s njihovim zdravstvenim osiguranjem u Kantonu Sarajevo. Elektroprivreda BiH ranije je tvrdila da redovito plaća isporučeni ugljen, ali je priznala i da pojedini rudnici svojim prihodima ne mogu pokrivati sve troškove poslovanja. U takvom sustavu problem više nije samo koliko se ugljena može iskopati, nego ima li rudnik dovoljno novca da uopće pokrene strojeve i plati ljude koji njime upravljaju.
Izvor priloga 
Rasprava