Pad Pokrovska nakon osamnaest mjeseci borbi označava prvi veliki ruski proboj na jugu nakon Avdiivke, u trenutku kada se linija fronta – do sada uglavnom stabilizirana rovovima, minskim poljima i dronovima – ponovno počinje lomiti u korist Moskve. Za Kijev je to još jedan "kontrolirani gubitak" grada. Za Rusiju – dokaz da strategija sporog napretka ipak počinje donositi opipljiv teritorijalni rezultat.
Međutim, ono što ovaj trenutak čini opasnim po Kijev nije samo stanje unutar Pokrovska (Kijev još nije potvrdio potpuni pad grada iako brojni izvori tvrde da je grad sad već cijeli u ruskim rukama) nego geometrija fronta nakon tog pomaka. S padom Pokrovska ruski napad se prelijeva na njegovu "sestrinsku" aglomeraciju – Mirnograd, na svega nekoliko kilometara sjeveroistočno. Tamo je situacija žestoka - grad je gotovo potpuno obuhvaćen ruskim položajima s zapada, juga i istoka, ostavljen s tek najtanjim koridorom prema sjeveru, koji je u stvarnosti pod stalnom vatrom i nadzorom. Opskrba se, prema ukrajinskim izvorima, već tjednima odvija samo dronovima i malim noćnim grupama.
Pokrovsk–Mirnograd tako postaje džep koji prijeti pretvaranjem u prvi ozbiljniji operativni "kotao" za ukrajinsku vojsku nakon Mariupolja 2022. Ukrajinske specijalne i desantne jedinice još uvijek pokušavaju provoditi prepade i ubacivanja u dijelove grada koje Rusi smatraju očišćenima, ali to su više akcije za usporavanje i izvlačenje preostalih snaga nego pokušaj povratka izgubljenog područja. Slika na karti je tipična za kasnu fazu bitke: ruska boja tvori podkovu oko Mirnograda, s otvorenom stranom prema sjeveru - duž tog "otvora" nema više sigurnog puta za povlačenje.