Izjava za medije Radničke fronte povodom događanja oko INA-e

Prenosimo u cijelosti objavu za medije koja je stigla na našu adresu od strane inicijative Radnička Fronta:

Ovih dana svjedočimo još jednom vrlo poznatom obrascu iz posljednjih 25 godina – riječ je o privatiziranom poduzeću u kojem se počelo govoriti o zatvaranju dijela pogona i otpuštanju radnika. Javnost negoduje, vlast fingira brigu za radnike i "nacionalne interese", stručnjaci "traže rješenja", a radnici u zadnji čas kreću u proteste, zahtijevajući spašavanje svojih radnih mjesta, ali bez konkretne ideje kako da se prema svemu postave. Situacija je toliko tragikomična da dio medija skoro pa da pravi heroje od trojice članova uprave INA-e koji su otišli sa sjednice, srušivši tako kvorum i onemogućivši donošenje odluke o zatvaranju sisačke rafinerije.

Potpuno je jasno da bi zatvaranje sisačke rafinerije nafte, kao i one riječke u bliskoj budućnosti, što se već najavljuje, bilo katastrofalno. U prvom redu bi nastradali sami sisački radnici, a u drugom redu bi to bila tragedija za već u zadnjih četvrt stoljeća potpuno devastirani Sisak. Osim toga, gledano iz šire perspektive, to bi samo povećalo ukupan broj nezaposlenih, koji je puno veći od službene brojke (koja ne uključuje one koji su s liste nezaposlenih neopravdano izbrisani) i vjerojatno se kreće negdje oko pola milijuna ljudi. Također, zatvaranjem sisačke, a onda za njom i riječke rafinerije, čitava bi zemlja ostala bez ijedne rafinerije nafte i ovisila bi o uvozu naftnih derivata. To je očito i plan mađarskog MOL-a, koji INA-ina postrojenja u Hrvatskoj želi pretvoriti obične prostore za skladištenje te svu naftu u Hrvatsku plasirati iz svojih postrojenja u Mađarskoj. To je i razumljivo – MOL se, kao i sve korporacije, brine isključivo za svoj profit, a energetska neovisnost, strateški industrijski interesi, radnička prava i zaposlenost u Hrvatskoj mu ne igraju nikakvu ulogu.

Nekoliko je tu tragičnih stvari. Kao prvo, INA nikada nije smjela ni biti privatizirana. Za to je dovoljno navesti podatak da je INA u 2013. bila među 10 najvećih kompanija u jugoistočnoj Evropi po visini ukupnih prihoda. Takvu prodaju zlatne koke i strateški bitne kompanije mogu nemušto opravdavati samo zaslijepljeni tržišni talibani. Da bi stvar bila gora, MOL je do upravljačkih prava u INA-i došao nezakonito – podmitivši bivšega premijera Sanadera s 10 milijuna eura, za što je ovaj već osuđen na sudu. Osim toga, MOL vrlo otvoreno krši i ugovor iz 2003, po kojem se on, kao strateški partner, bio obavezao ne zatvarati nego povećati kapacitete rafinerija u Sisku i Rijeci i investirati u njih.