Europa je već prešla prag običnog uznemirenja na tržištu i ušla u fazu kriznog upravljanja, premda se javnosti još nudi umirujući ton (ali sve manje). Ožujak je izdržan zahvaljujući zalihama, tankerima i LNG pošiljkama koje su krenule prije nego što je rat SAD-a i Izraela protiv Irana blokirao tokove kroz Hormuški tjesnac. No, travanj i svibanj donose puni učinak izgubljenih isporuka, oštećene infrastrukture i skupljeg osiguranja brodova. Zato Europska komisija od početka prošlog mjeseca gotovo tjedno okuplja krizne naftne i plinske skupine, dok ECB, kao i OECD već računaju sa spojem više inflacije i slabijeg rasta.
Službena poruka iz Bruxellesa govori da neposredne nestašice "još nema". Ali isti taj Bruxelles aktivira mjere koje pripadaju rječniku izvanrednog stanja. EU države drže obvezne naftne zalihe u visini najmanje 90 dana neto uvoza ili 61 dan potrošnje, Komisija traži pravodobnu i koordiniranu pripremu za opskrbu naftom i derivatima, a europske članice sudjeluju s oko petine u rekordnom puštanju više od 400 milijuna barela strateških rezervi koje koordinira IEA. Kod plina Komisija poziva članice da već na početku nove sezone punjenja koriste "fleksibilnosti" i razmotre spuštanje cilja punjenja skladišta na 80% kako bi se izbjegla ljetna panična kupnja.