Fijasko i pogled preko La Manchea već kuhaju Frexit: Ako EU nije u stanju zaštititi svoje članice od kriza, bilo ekonomskih ili zdravstvenih, koja joj je onda svrha?

Kada je Britanija izašla iz EU-a, zapravo i prije službenog izlaska, krenule su brojne spekulacije po pitanju koja bi EU članica mogla biti iduća koja će izaći iz EU kluba, uz čiji će se naziv nadovezati "exit". Euroskeptici prognozirali su (i još uvijek prognoziraju) " domino efekt", odnosno da je Brexit vrlo aktualan početak kraja Europske unije. S druge strane tu su oni koji smatraju da je izlazak Britanije nešto najbolje što se Europskoj uniji moglo dogoditi (imajući u vidu da je Britanija uvijek bila svojevrsni autsajder u EU-u, primjerice nikad nije usvojila euro kao valutu i nije imala niti namjeru).

Između ta dva mišljenja glede EU budućnosti stvorio se određeni konsenzus da će ista uvelike ovisiti o tome kako će se Britanija snaći izvan bloka. Dakako, ako se stvori percepcija da je Britanija "u plusu" zbog izlaska, za očekivati je da će se uskoro pojaviti EU članice koje će htjeti isto za sebe.

I kako stvari stoje po tom pitanju? Loše po EU. Da su vremena "normalna" možda bi bilo neriješeno, ali u ovoj pandemiji Britanija se puno bolje snašla od ostatka EU-a prije svega kad je riječ o nabavi cjepiva. Stvara se dojam, točan dojam, da je Britanija to mogla upravo zahvaljujući činjenici da više nije EU članica (kao što i, primjerice, Srbija može cijepiti u istom roku daleko više ljudi nego EU članica Hrvatska).

Ovo svakako jesu neočekivane globalne krize, ali je činjenica da se u ovom slučaju obistinilo upravo ono što su pristaše Brexita i argumentirale - da u trenutku krize (oni su se tada fokusirali na aktualnu tadašnju, migrantsku krizu) Britanija neće moći djelovati u svom interesu ako bude dio EU kluba, što zbog glomazne birokracije koja guši uniju, što zbog činjenice da se važne političke odluke sve više donose u Bruxellesu, a od zemalja članica se očekuje da ih provode bez previše propitkivanja.