Bitka za Qusayr dovodi do krvoprolića u libanonskom Tripoliju: deseci mrtvih, stotine ranjenih

Priča o tome kako će sirijska kriza baciti cijelu regiju u krvavi sukob ovih dana se često koristi kao jedan od zadnjih argumenata imperijalističkog stroja koji još uvijek traga za mogućim povodima pokretanja vojne intervencije protiv sirijske vojske i vlasti u Damasku. No, kada je riječ o Libanonu to nisu samo floskule, sirijska kriza već je stvorila izuzetno opasnu situaciju koja bi mogla prerasti u još jedan krvavi građanski rat.

Da bismo razumjeli zbog čega ovih dana vriju tenzije u sjevernom libanonskom gradu Tripoliju i na drugim mjestima, moramo se vratiti godinama unatrag te pojasniti etničku strukturu Libanona.

Nakon povlačenja francuskih trupa 1946. pa sve do izbijanja građanskog rata 1975. (koji je trajao sve do 1990.), Libanon je zapravo bio zemlja koja se mogla pohvaliti svojim suživotom raznih etničkih i religijskih skupina, kao i političkom tolerancijom. Naime, politički sustav koji je još uvijek na snazi u zemlji zove se konfesionalizam - ukratko, radi se o političkom sustavu koji garantira zastupništvo svim sektama. U osnovnoj konstrukciji ističe se kako 64 zastupnička mjesta moraju pripadati Kršćanima i isto toliko Muslimanima.

Do izbijanja građanskog rata ovaj sustav osiguravao je znatnu stabilnost (prije rata bio je više naklonjen Kršćanima, u omjeru 6:5, nakon rata uspostavljen je odnos zastupničkih mjesta 1:1), a zemlja je postala istaknuta turistička destinacija. "Švicarska Bliskog istoka", nazivali su Libanon, a glavni grad Bejrut "Pariz Bliskog istoka".