Diskriminacija i politika: zakoni protiv homoseksualaca u Ugandi kao vanjskopolitički čin prkosa

Do koje je mjere današnje vanjskopolitičko rivalstvo otišlo pokazuju nam primjeri u kojima se u ovaj sukob namjerno uvlače manjine koje same po sebi nemaju nikakve vanjskopolitičke konotacije. U vrijeme Hladnog rata ideološki sukob se primarno svodio na dvije oprečne ekonomsko-društvene doktrine: slobodnotržišni kapitalizam Zapada i državno-socijalistički ustroj Istoka.

Trijumfom slobodnotržišne ideologije mnogi su naivno smatrali da je svijet ušao u "mirne vode". Najpoznatiji "naivac" svakako je Francis Fukuyama koji je popmpozno objavio 1992. svoju knjigu "Kraj povijesti i posljednji čovjek" argumentirajući kako je zapadna liberalna demokracija krajnja točka ljudskog sociokulturalnog razvoja te posljednja forma ljudske vlasti.

U nedostatku velikih međusobno sukobljenih ideja konflikt se prebacio na one koje su posve nevezane uz ekonomsku doktrinu, ali su u međuvremenu postale sinonim za ekspanziju tzv. zapadne liberalne demokracije koja uistinu teži "kraju povijesti", ali ne evolucijom kako su mislili Fukuyama i njemu slični, već silom i pritiskom.

U tom tragičnom razvoju događaja seksualne manjine su se bez vlastitog odobrenja našle u ulozi artiljerije. U kontekstu geopolitičkog rivalstva homoseksualizam - koji je u društvu postojao daleko prije svih aktualnih podjela na međunarodnoj sceni - se eksploatira u političke svrhe.