Presretač može biti tehnološki uspjeh i ipak stići prekasno. U dugom ratu prednost pripada onome tko inovaciju prvi pretvori u tvornicu.
Početkom srpnja na jednom ukrajinskom poligonu budućnost protuzračne obrane završavala je po poljima i među stablima. Vojska je naime okupila proizvođače kako bi iskušala novu generaciju presretačkih dronova, namijenjenih rušenju sve bržih ruskih letjelica. No pri brzinama koje su prelazile 400 kilometara na sat mnogi su prototipovi postajali teško upravljivi. Neki su promašili cilj, neki su se jednostavno srušili. Meta za koju su bili napravljeni u međuvremenu je već ulazila u serijsku proizvodnju.
To je po Ukrajinu neugodnije od samog neuspjelog testa. Zemlja koja je velik dio rata protivniku nametala ritam bespilotnih inovacija sada pokušava sustići problem koji je Moskva već pretvorila u industrijski program. Maksim Žorin, zamjenik zapovjednika ukrajinskog Trećeg armijskog korpusa, ovih je dana to priznao bez diplomatskog izmotavanja: s mlaznim dronovima Ukrajina je ponovno prokockala inicijativu i trenutačno ne zna što s njima. U ratu u kojem nova protumjera može za nekoliko tjedana obezvrijediti jučerašnje "čudesno oružje", takvo priznanje govori više od bilo kojeg službenog postotka.