Danas je već svima jasno da su dronovi promijenili ratovanje. Publika koja pomno prati ratnu tehnologiju vidjela je snimke FPV letjelica koje ulijeću u otvoren poklopac tenka, čula je priče o masovnoj proizvodnji dronova na svakom ratištu, čitala o napadima na baze, rafinerije i mostove. No, zanimljivije i iduće pitanje više nije što dronovi mogu danas, nego u kojem smjeru sustav ide dalje i kako izgleda obrana u svijetu u kojem zrak više nije rezerviran za skupe lovce i krstareće rakete, nego za milijune jeftinih letjelica koje mogu složiti i male radionice.
Dron više nije egzotično oružje nego ratni alat koji se podrazumijeva. Zbog toga se težište rasprave pomiče. S jedne strane, dronovi postaju dio šireg ekosustava senzora, algoritama i mreža. S druge strane, države panično traže načine kako uopće organizirati obranu u zračnom prostoru koji je odjednom ispunjen. Na horizontu se pojavljuje pitanje može li uopće postojati nešto nalik totalnoj obrani od dronova ili će napadač uvijek imati barem mali prozor kroz koji može gurnuti jeftinu letjelicu s kamerom i eksplozivom.