Mozgovi su nas doveli do zida

Malo toga je toliko prisutno u našoj svakodnevnici kao stres, ali možda baš zbog te toliko intenzivne prisutnosti počeli smo ga prihvaćati kao neminovnost, nešto što je sastavni dio našeg života baš kao kiša i sunce. To je, dakako, vrlo neugodna i potencijalno opasna percepcija koju bi možda trebalo što brže mijenjati.

Sam pojam "stresa" nije tako star. Tamo negdje na prijelazu iz 19. u 20. stoljeća liječnici su počeli primjećivati neki novi fenomen za koji još nisu imali ni ime. Ne čudi da je to krenulo baš tada imajući u vidu da su radnici po prvi put u povijesti postali izloženi svakodnevnom "stresu" nakon što ih se poslalo u tvornice. Zar to znači da su ljudi prije industrijske revolucije živjeli nekakvim lagodnim životom bez previše briga? Naravno da ne, eksploatacija radnika stara je koliko i sam koncept rada. Bilo je teško, naporno, ali možda ne do te mjere "stresno".

Jer što je stres? I nije li to pomalo retoričko pitanje? Pa svi, nažalost, jako dobro znamo što je stres. Osjećamo ga često, možda već i više puta danas, možda upravo baš sad! No, iako jako dobro znamo taj osjećaj, kao i psihofizičke manifestacije istog, postoji šansa da se nikad nismo baš duboko zapitali što je to stres, otkud dolazi, kako nastaje?