Kognitivna pristranost i iluzorna superiornost: Dunning-Kruger efekt - ili zašto ljudi najčešće misle da su pametniji i sposobniji no što stvarno jesu?
Krajnje je vrijeme da počnemo razmišljati o razmišljanju.
Objavljeno
Stvarnost oko nas i "naša stvarnost" ponekad se mogu doimati kao dva vrlo drugačija prostora u kojima egzistiramo. Svi ljudi su, u većoj ili manjoj mjeri, žrtve vlastite kognitivne pristranosti jer svoju subjektivnu stvarnost formiraju na temelju percepcije. Mogli bismo reći da te devijacije, ako nisu baš pretjerano izražene, su ono što nam daje naš "karakter", osobnost. No, nagomilane kognitivne pristranosti mogu dovesti pojedinca do stanja u kojem donosi kontinuirano krive procjene, nelogične interpretacije te se generalno ponaša "neracionalno".
U psihologiji postoje brojne vrste kognitivinih pristranosti i skoro pa svaka nas na neki način udaljava od "objektivne stvarnosti", ali danas ćemo govoriti samo o jednoj, vrlo zanimljivoj - o tzv. Dunning-Kruger efektu.
Riječ je o relativno novoj studiji (iz 1999.) koju su objavili američki psiholozi David Dunning i Justin Kruger - što je zapravo fascinantno kad uzmemo, kao što ćemo vidjeti, do koje mjere njihov opisani "efekt" utječe na ljude, vjerojatno od pamtivijeka!
David Dunning (lijevo) i Justin Kruger (desno) O čemu je riječ? Dunning–Kruger efekt pokazuje, odnosno njihova studija demonstrira (kao i brojne provedene nakon), da ljudi s manjom sposobnošću odrađivanja nekog zadatka, ili pak znanja o nekoj temi, često precijenjuju svoje sposobnosti. Isto tako studija pokazuje da osobe koje su ispodprosječno inteligentne u praksi za sebe smatraju da su inteligentnije no što stvarno jesu dok u isto vrijeme podcjenjuju inteligenciju drugih.