Izrael je na samom kraju 2025. probio zid koji je trideset godina izgledao kao nepisani tabu afričke politike. Prvi je priznao Somaliland kao neovisnu državu i time srušio dogmu o nepovredivosti kolonijalnih granica, ali i otvorio novu ploču u borbi za utjecaj na Crvenom moru.
Somaliland, koji se u mnogim kartama i dalje vodi kao sjeverozapadni dio Somalije, ima vlastitu povijest državnosti. Riječ je o nekadašnjem Britanskom Somalilandu koji je u lipnju 1960. na nekoliko dana bio međunarodno priznata država pa se dobrovoljno ujedinio s bivšom talijanskom Somalijom u jednu republiku. No, ta zajednica nikada nije postala prava unija nego niz nametnutih kompromisa, sjever se osjećao politički i ekonomski zapostavljen, a diktatura Siada Barrea pretvorila je nezadovoljstvo u otvorenu pobunu. Sjeverni gradovi, prije svega Hargeisa, bili su krajem osamdesetih bombardirani, tisuće ljudi ubijene, stotine tisuća raseljene. Kada je Barre 1991. pao, južni dio zemlje je skliznuo u kaos, dok su se sjeverni klanovi okupili na konferenciji u Burcou i proglasili povratak na granice bivšeg protektorata. U njihovoj interpretaciji to nije nova secesija nego obnova ranije državnosti i prekid unije koja je faktički prestala postojati. Svijet je, međutim, odlučio praviti se da ta odluka ne postoji, zapravo sve do sad, do aktualnog trenutka kada je Izrael procijenio da mu Somaliland može postati koristan saveznik na rubu Crvenog mora...
Za razliku od ostatka Somalije koja desetljećima luta između krhkih vlada i oružanih skupina, Somaliland je postupno izgradio vlastitu državu, iako bez predstavnika u Ujedinjenim narodima. Imaju vlastitu valutu, porezni sustav, policiju i vojsku, izdaju i putovnice, provode izbore s mirnim primopredajama vlasti... Ustav potvrđen referendumom uveo je hibridni model, jedna komora parlamenta bira se na izborima, druga okuplja tradicionalne starješine, pa se odluke donose kombinacijom modernih procedura i klanske arbitraže. Taj sustav izvana izgleda arhaično, ali unutar regije djeluje, barem u odnosu na ono što se događa u Mogadišu.
Cijena izolacije ipak je visoka, Somaliland nema pristup međunarodnim financijskim institucijama, nema kredita i razvojnih programa, naslanja se na prihode od carine i na doznake snažne dijaspore. Postoje i unutarnje pukotine, istočne regije poput Soola i dijelova Sanaaga povremeno osporavaju autoritet Hargeise, sukobi u gradu Las Anod podsjetili su da ni ova de facto država nije monolit nego projekt koji se svaki put iznova politički pregovara.