Židovska autonomna oblast na ruskom Dalekom istoku: Kako je nastala i kakva je budućnost jedinog službenog židovskog teritorija izvan Izraela?

Na ruskom Dalekom istoku, u surovom kraju, u pograničnom području Habarovskog kraja i Amurske oblasti s kineskom provincijom Heilongjiang, nalazi se jedini službeno židovski teritorij izvan Države Izrael - Židovska autonomna oblast. Golema većina od 176.558 stanovnika ove oblasti živi u glavnom gradu Birobidžanu, koji se nalazi na Trans-sibirskoj željeznici, blizu granice s Kinom. Zračne luke nema, ali nema ni službene himne ove oblasti. Zastava je bijela na kojoj je horizontalno postavljeno sedam crta duginih boja, pa se gotovo čini kao da je to zastava neke LGBT organizacije. Ironično, Kremlj je morao potvrditi da time regionalna zastava ne krši zakon o zabrani gay propagande. Prije nekoliko godina planirano je natjecanje za najbolju ideju židovske himne, ali ono na kraju nije održano. Unatoč svom imenu, samo 0,2 posto ove oblasti prakticiraju židovsku vjeru. Osam tisuća kilometara istočno od Moskve i beskrajno daleko od Jeruzalema, lokalni Židovi čuvaju svoje običaje uslijed povijesne tragedije koja nije zaobišla ni mnoge druge narode u bivšem Sovjetskom Savezu.

Birobidžan je glavni grad regije koju je stvorio Josif Visarionovič Džušavili Staljin 1934., kao prvu službenu židovsku domovinu. Carska Rusija nije puno marila za nacionalne manjine, jer takvo poimanje carskih podanika nije zapravo imalo smisla. Tek oslobođenjem od carske vlasti su narodi mogli promišljati svoje sudbine. U vrijeme Lenjinove vlasti, upravo je ne-Rus Staljin (Gruzijac) poveo raspravu o samoodređenju naroda koji su živjeli u carstvu. Tako je svoju nezavisnost dobila Finska. Ukrajinci, međutim, nisu prošli tako glatko, zbog čega se promijenila retorika boljševika. Staljin je tada dobio ideju da se 'problematični' narodi nasele u široka prostranstva Sibira i Srednje Azije.