Ukrajina možda nije smijenila samo ministra, nego i vlastitu sposobnost da uči brže od Rusije - a ratna cijena toga može biti ogromna.
Ponekad jedna kadrovska smjena otkriva pravi oblik rata bolje od pomicanja crte bojišta. Odlazak Mihajla Fedorova s mjesta ukrajinskog ministra obrane upravo je takav trenutak. Na površini riječ je o sukobu ministra koji je želio ubrzati tehnološku preobrazbu i generala Oleksandra Sirskog, čija moć počiva na klasičnoj zapovjednoj vertikali. Ispod toga nalazi se veći sraz - između budućnosti koja rat promatra kao sustav podataka, dronova i neprekidnog učenja te prošlosti oslonjene na činove, hijerarhiju i autoritet stare vojne strukture.
Bilo bi pretjerano Fedorova prikazati kao čovjeka koji je sam izmislio ukrajinski rat dronovima ili gotovo transformirao sukob s Rusijom. Ta revolucija nastala je odozdo, među vojnicima, inženjerima, volonterima, privatnim proizvođačima i zapovjednicima koji su rano shvatili da Ukrajina nema dovoljno ljudi, topništva ni industrijske mase za klasično odmjeravanje snaga s Rusijom. Zapad je pritom osigurao velik dio komunikacijske i tehnološke infrastrukture. Fedorova važnost bila je drugačija - tom je kaotičnom ekosustavu otvorio vrata države i pokušao ga pretvoriti u službenu doktrinu.