Zašto je nordijska mitologija toliko fascinirala naciste?

Nakon Drugog svjetskog rata, nordijska mitologija postala je usko povezana s nacizmom te raznim neonacističkim, neofašističkim i probijačkim pokretima. Snažna povezanost nacističke Njemačke s proto-germanskom mitologijom je uvelike odgovorna za činjenicu da ista danas uživa kontroverznu reputaciju. Od SS-ovskih runa, Odala i Algiza pa sve do keltskih križeva, Tyra i Wolfsangela, nacisti su se snažno oslanjali na nordijsku simboliku, zloupotrijebili njezino značenje te ju isprepleli s okultizmom.

Sage i priče su odigravale ključnu ulogu u germanskom i vikinškom društvu. Mitovi o nordijskim bogovima pomagali su različitim plemenima da oblikuju legende o svojoj povijesti. To je osobito istinito u pogledu njihovih junaka.

S pojavom kršćanstva u Europi, nordijska mitologija je uglavnom potisnuta, dijelom i zbog činjenice da se radilo o instrumentu prenošenja tradicija i moralnih lekcija iz jedne generacije u drugu putem usmene predaje. To objašnjava i zašto su Rimljani nemilosrdno progonili keltske druide. Jednom kada bi pleme ostalo bez vjerskih vođa koji su pamtili cijelu povijest naroda, bilo ga je puno lakše asimilirati i romanizirati. Još jedan uvjerljiv razlog zbog kojeg su se Vikinzi, doduše nerado, počeli obraćati kršćanstvu je bila ekonomska i politička dobit. Napadi na francuska kraljevstva i Britanske otoke donijeli su veći kontakt s kršćanstvom iako su Vikinzi zadržali svoja uvjerenja tijekom svog razdoblja osvajanja i pljački, bili su pod pritiskom da se preobrate ukoliko su htjeli mirniji odnos s kršćanima. S monoteističkim fokusom kršćanstva, odjednom više nije bilo mjesta nordijskim bogovima u svakodnevnom životu većine ljudi. Na kraju, mitovi su postali relikt i sjena prošlosti u koje su "necivilizirani" pogani, kako su ih često nazivali, vjerovali.

Nakon njemačkog ponižavajućeg poraza u Prvom svjetskom ratu i potpisivanjem Versailleskog ugovora, nordijska mitologija ponovno je postala tema interesa. Njemački patrioti su nastojali revitalizirati svoju kulturu ponovnim istraživanjem njezinih mitskih "korijena" kako bi dali vjetar u leđa nacionalizmu, a i sam Hitler je došao na vlast 1933. godine na valu nacionalističkog zanosa. Glavni simbol nacizma je bio svastika. Radi se o drevnom simbolu, koji datira još od 3000 godina i koji se može naći u mnogim kulturama diljem svijeta, uključujući Kinu, Japan, Indiju, Europu i izvorne sjevernoameričke kulture. Riječ "svastika" dolazi od sanskrta i predstavlja život, sunce, moć, snagu i sreću. U nordijskoj mitologiji, svastika je predstavljala Thorov čekić koji se vrti a "Crno sunce" (Sonnenschwartz) je također izvedeno iz tog simbola.
Da bi kompenzirali osjećaj nemoći i stigme poraza u ratu, njemački nacionalisti su počeli koristiti svastiku zbog svojeg drevnog arijskog podrijetla koje je predstavljalo dugu germansku povijest. Uskoro, svastika se počela nalaziti u njemačkim nacionalističkim časopisima, na odorama raznih pokreta te je postala obilježjem nacističkog ezoteričnog društva Thule. 1920. godine Adolf Hitler je usvojio svastiku kao službeni simbol nacističke stranke , a njegov zamjenik Heinrich Himmler je bio glavni zagovornik arijskih mitova. Mnogi od Himmlerovih pokušaja ponovnog oživljavanja su bili duboko ukorijenjeni u nekom obliku nordijske mitologije. Dvorac Wewelsburg, S.S. i projekt Ahnenerbe su tri posebno upečatljivija primjera koji pokazuju kako je Himmler isprepleo nordijsku mitologiju sa službenim nacizmom.