Ubojstvo Charlieja Kirka u rujnu prošle godine bilo je dramatično i toliko sirovo da bi se, barem što se izvedbe tiče, moglo usporediti s ubojstvom JFK-a. No, njegova smrt pojavila se kao nagla amplituda koja je istom brzinom i nestala. Amerika je ostala u šoku, pa i svijet, koji je otprilike već i znao za Kirka od ranije jer se njegov utjecaj na američku političku scenu nije mogao zaobići. Zatim je uslijedio fokus medija na činjenicu polarizacije, naročito na to kako neki ljudi bez imalo suosjećanja otvoreno slave njegovu smrt, ali to je već standardni obrazac stvaranje priče iz ničega - nešto čemu svjedočimo godinama, a izvodi se na način da se citira pokojeg anonimusa ili jedva poznato ime s Twittera, pardon, X-a, da bi se kao postavila teza i poanta.
No, samo ubojstvo Kirka je vrlo brzo prepušteno zaboravu. Štoviše, okolnosti koje su dovele do toga da bude metkom pogođen kroz vrat pred tisuće ljudi postale su svojevrsna tabu tema. Tko je ubio Charlieja Kirka? I, još važnije, zašto je ubijen Charlie Kirk? To više nije dio primarne javne rasprave otkako je ta rasprava počela naginjati prema potencijalno vrlo neugodnim zaključcima.
Prednost su preuzele objave dokumenata vezanih uz Jeffreya Epsteina koji je pak skončao 2019. u zatvoru. Samoubojstvo, tvrdi se, i ne propitkuje se dalje. Fokus je na slikama Clintona i Gatesa kako se vucaraju po njegovom imanju s djevojkama koje su možda punoljetne, možda nisu, i nagađanju kad će se napokon pojaviti MAGA zlostavljač, sam Donald Trump. Teorija da je Epstein možda imao "pomagača" u eliminaciji vlastitog života tretira se kao zavjera, a i dalje živimo u informacijskoj hegemoniji gdje je takvo obilježavanje sasvim dovoljno da se više ne spominje.
Ono što se pak naročito ne spominje niti će se spominjati je teorija u kojoj se teorije spajaju, gdje uzroci smrti i Epsteina i Kirka vode prema istim zaključcima i nalogodavcima.