Velike demokratske promjene čekaju Afriku

Protekla godina je bila puna iznenađenja i preokreta na biralištima u afričkim zemljama, a velik dio izbornih ishoda je dao nadu u konačni zaokret prema mirnom prijenosu vlasti. Iako većina subsaharskih izbornih procesa prolazi u miru, iznimke su te koje predstavljaju kontinent u najmračnijem svijetu ekstremnog nasilja. U Togu su izbori 2005. uzrokovale takve nemire da su deseci tisuća ljudi bili primorani napustiti zemlju. Etnički sukobi i ubijanja nakon izbora 2007. u Keniji doveli su zemlju na rub građanskog rata. Politička i humanitarna kriza i dalje drži Zimbabve nakon izbora 2008. A Nigerija je već godinama u vjerskom sukobu i stravičnom pohodu terorističke organizacije Boko Haram.

Teškoće afričkih izbora odražavaju probleme koje muče afričke države u prijenosu vlasti. Zadržavanje moći, resursa i dohodaka od državne službe tjera mnoge predsjednike i vlade da odbiju odstupiti sa svoje pozicije. Njihova oporba sjedi u zabačenim uredima, nema dovoljno slobode djelovanja i gotovo nikakvih financijskih sredstava za kampanju protiv vladajućih. Ova dinamika je posebno opasna tamo gdje etnicitet ili religija određuju političku lojalnost i često vodi nasilju. Do takvog ishoda dolazi u različnim okolnostima, bilo da se radi o konkretnim političkim kontekstima, podjelama u društvu, različitim razumijevanjima pravila, sposobnosti i legitimnosti državnih institucije, odnosu snaga vlasti i oporbe, dostupnosti oružja i boraca, i spremnosti za napadanje i ubijanje protivnika. Konceptualna razlika se može primijetiti u tome da li je nasilje izbilo u poslijeratnim izborima, kampanji u nekonsolidiranoj demokraciji, izborima u autoritarnom društvu ili izborima nakon odlaska dugogodišnjeg vladara.