Velika utrka za Indijski ocean - može li Indija ostati bez svojih glavnih saveznika?

Indija je svojim zemljopisnim položajem okrenuta Indijskom oceanu. Unatoč životnoj važnosti indijske politike prema Pakistanu, Kini, srednjoazijskim republikama, Indija je najsigurnija na golemom pomorskom području koje oplakuje obale južne Azije, istočne Afrike, zapadne Australije, pa sve do Antarktika. Stoga je dobrano začuđujuće kako Indija nije razvila moćnu mornaricu ili veće interese u svom prirodnom okruženju. Iznimka je samo međunarodna koalicija država Južne Azije SAARC.

Riječ je o Južnoazijskom udruženju za regionalnu suradnju koju trenutačno kao članice čine Afganistan, Bangladeš, Butan, Indija, Maldivi, Nepal, Pakistan i Šri Lanka, a želju za učlanjenjem izrazio je i Mianmar. Udruženje počiva na načelima Povelje UN-a i Pokreta nesvrstanih, uza sve oblike međusobnog poštovanja, te na idejama mira, slobode, socijalne pravde i ekonomskog blagostanja u području Južne Azije. No, unatoč prednostima zajedničkog pokušaja ostvarenja političkih i ekonomskih interesa, južnoazijska je scena iznimno podijeljena regija; međunarodni odnosi u regiji, od nastanka nezavisnih država, bili su obilježeni sumnjama, neprijateljstvima, a katkad i otvorenim sukobima. Indija, kao najveća i najmnogoljudnija sila u regiji, ima potrebu stvaranja svrhovite regionalne politike koja se sastoji od čvrstog stava prema Pakistanu, sve dok politička elita u Islamabadu ne shvati beznačajnost prekograničnog terorizma (pritom se, dakako, misli na status Kašmira); jačanja i konsolidiranja bilateralnih odnosa s drugim državama, osobito s Nepalom, Butanom, Bangladešom, Šri Lankom i Maldivima; ali i stvaranjem subregionalnih organizacija poput suradnje između Šri Lanke, Maldiva i južne Indije. U Indiji se često smatra da je SAARC samo paravan za indijske susjede kako bi stvarali urotu protiv Indije. Time regionalni i ekonomski projekti SAARC-a nisu bili praćeni i stvaranjem te učvršćivanjem političke volje.