Velika priča o industriji privatnih vojski - III. dio: Moralna upitnost motiva i namjera modernih plaćenika

Jedan od najučestalijih moralnih prigovora protiv korištenja privatne vojne sile jest tvrdnja da privatnim vojnim kompanijama nedostaje društveno prihvatljiv razlog za sudjelovanje u oružanom sukobu. Postoji ideja da ubijanje u ratu može biti opravdano samo ako uključuje predanost višem cilju, oviseći naravno na moralnim načelima nekog društva u nekom vremenu. Još je važnije da se smatra da su privatne vojne kompanije i njihovi zaposlenici prvenstveno motivirani perspektivom financijske koristi, koja je upravo glavna karakteristika plaćenika prema definiciji međunarodnog humanitarnog zakona.

Naravno, nije financijska korist sama po sebi problematična već podudarnost s primjenom vojne sile koja uobičajeno zahtijeva nanošenje štete drugima. Želja i potreba za zaradom navodi privatne vojnike da budu moderni plaćenici u modernim ratovima. Treba zabilježiti da ovaj prigovor može čak pokriti vojno osoblje koje se neizravno angažira u oružanom sukobu ako se primjenjuje načelo da se drugome može nanijeti šteta tako što se pruža obuka, opremanje i zaštita. Zapravo, takvo proširenje koncepta ne bi bilo neosnovano jer već postoje slične primjene zakona za one osobe koje svjesno sudjeluju u kriminalnoj aktivnosti.