Umjetna inteligencija i izbori: Novi, učinkoviti i teško uočljivi oblici manipulacije birača

Otkako je heuristički programiran algoritamski kompjutor poznat kao HAL postao simbolom opasnosti umjetne inteligencije u kultnom filmu Arthura C. Clarkea i Stanley Kubricka 2001: Odiseja u svemiru, postavlja se pitanje odnosa čovjeka i stroja te mogućnosti računala u razvijanju algoritama koji mogu pomoći ili uništiti svijet. To se odnosi i na svijet politike jer su tijekom povijesti mnogi kandidati za političke dužnosti promišljali kako osigurati glasove i održati poštene izbore. Većinom su svi ti pokušaji završili nekom vrstom podmićivanja glasova ili doslovnog kucanja od vrata do vrata, oslanjajući se prije svega na instinkt. Danas predizborne kampanje imaju sposobnost prikupljanja golemog broja podataka kako bi se stvorili mikrociljevi i specifične kategorije glasača. Prema njima se potom razvija poruka na koju će posebno dobro rezonirati. Cijeli novi PR je napravljen na temelju toga, koji se prvi puta počeo koristiti na američkim predsjedničkim izborima 2008. i uspješno ponovljen na izbornim ciklusima 2012. i 2016.

Političari su zadovoljni, računalni stručnjaci sretni. No, pitanje je koliko taj pristup odgovara razvoju demokracije. Postoje dokazi koji upućuju da su tehnologije s umjetnom inteligencijom sustavno zloupotrebljavane za manipuliranje građanima prilikom izbora. Ta tehnologija proizvodi nevjerojatne propagandne alate koji se šalju na slobodno tržište s ciljem uvođenja kontrole razmišljanja i govora. Takav je svijet sada prisutan u našoj svakidašnjici, na našim laptopima i pametnim telefonima. Oni su poprište bitke u kojoj se bore nacionalne države i ideologije koristeći građane. Dobitak se nalazi u dijeljenju statusa po društvenim mrežama, razgovorima, mislima i djelovanjima. Naši glasovi, koji bi trebali biti glasovi svjesnih i odgovornih građana, ovise o algoritmima na Twitteru, Googleu i Facebooku.