Ulje i voda pred Narodnom skupštinom: Kako je Beograd, ustajući protiv Vučićevog režima, kroz par noći postao epicentar sudara interesa SAD-a, EU-a, Rusije i koronavirusa

Izgleda da su se beogradski protesti ugasili. U subotu je bilo značajno manje ljudi nego prethodnih četiri noći i nije bilo energije. Bijes zbog najave ekstremnih epidemioloških mjera kao da je prošao, a demonstracije se ne mogu intenzivirati iz makar četiri razloga. Zbog epidemije korona virusa, prije svega, jer dogodit će se upravo ono što se dogodilo u Americi. Kako bi uopće moglo biti drukčije? To je nažalost i jedina izvjesnost u pogledu onoga što se događalo u Beogradu. To je logično i strašno.

Drugo, masovno okupljanje u petak opet je bilo nasilno, a to nije ambijent u kojem se snalazi većina demonstranata. To nije mjesto na koje će majke doći s djecom, kao prije tri dana. Ovo je vjerojatno odvratilo mnoge od dolaska u subotu, kao i vreli ljetni dan. Treći razlog je suštinski. Ovi protesti nisu artikulirali politički zahtjev.

Nema razloga vjerovati da će režim Aleksandra Vučića oklijevati da počisti ulice od nasilnika koji mu smetaju, a već jest, jer ih sinoć nije bilo. Tu stvar su mu olakšali nenasilni demonstranti, pripadnici takozvane građanske Srbije. To su studenti, profesori, službenici, umjetnici, novinari, gradski bonvivani i ostali koji Beograd čine šarmantnim. Svi se oni razumljivo zgražaju od gađanja betonskim blokovima i gutanja policijskog suzavca. Njima smeta tuča na ulicama, isto koliko i Vučiću smetaju nasilnici izvan kontrole.

Dok Vučićev režim deklarativno propagira pristojnost, istodobno građanski dio Srbije iskreno i otvoreno sumnja u Vučićevu osobnu normalnost. Predsjednik Srbije isto tako iskreno i otvoreno pokazuje prezir prema građanskoj Srbiji, čast izuzecima. No, Vučić uživa povjerenje Bruxellesa, a ne politički predstavnici građanske Srbije. To može izgledati apsurdno, ali je politički logično. Bruxelles od Vučića ipak nešto očekuje, upravo ono što nije mogao dobiti od političkih lidera građanske Srbije. Priznanje neovisnosti Kosova u vidu potpisanog dokumenta.
Vladimir Živojinović/Getty Images
Predsjednik Srbije poručio je da su mu protesti u Beogradu otežali pregovaračku poziciju pred nastavak dijaloga s Prištinom u Bruxellesu. Je li baš tako? Vjerojatno nije, jer on izgleda nije niti pozvan da bi pregovarao. To je on sam rekao samo drugim riječima kada je pred kamerama beogradskih medija pročitao listu zahtjeva s kojima kosovski Albanci stižu u Bruxelles.