Ulazak crnog zlata na geopolitičku scenu: Kako je nafta odlučila Prvi svjetski rat u korist Sila Antante

Za vrijeme rovovskih okršaja na Zapadnom bojištu u Prvom svjetskom ratu od 1914. do 1917. milijuni vojnika Sila Antante i Središnjih sila su pogibali u neprestanim jurišima, a da tijekom njih nisu postizani nikakvi značajni teritorijalni dobici. No, stvari su se počele mijenjati kada su u proljeće 1917. Sjedinjene Američke Države postale zaraćena strana na strani Antante. Ogroman broj američkih vojnika brodovima je transportiran preko Atlantskog oceana u Francusku i Italiju. Pogotovo su Amerikanci pomogli Talijanima na sjeveru njihove zemlje da zaustave austro-ugarsku ofenzivu početkom 1918. i da se bojišnica stabilizira.

Pat pozicija na frontovima trajala je do proljeća 1918. kada se situacija počela mijenjati u korist Sila Antante. Naime, tada su Amerikanci, Britanci i Francuzi počeli naveliko upotrebljavati tenkove i zrakoplove što je pomoglo da konačno počnu nanositi poraze Nijemcima i Austrijancima. Temeljna razlika je bila da su Njemačko i Austro-ugarsko Carstvo posjedovali male količine nafte, dok su Saveznici imali na raspolaganju obilate količine pogonskog goriva za tenkove, zrakoplove i ostali motorizirani transport postrojbi. Ova činjenica je postajala presudna.