U vrtlogu nasilja i interesa nakon dva milenija suživota: Stvaranje kršćanske vojske u Iraku

Bliski istok ishodište je triju abrahamskih vjera: judaizma, kršćanstva i islama. Gotovo stoljetne napetosti između židovske i arapske zajednice u tom dijelu svijeta zamalo su iskorijenile iz pamćenja europskih kršćana njihovu braću po vjeri u zemljama Bliskog istoka. Židovski spisi tvore kršćanski Stari zavjet, dok je Kristova objava zastupljena i u Kuranu. Tri vjere koje baštine proroka Abrahama kao svog osnivača propovijedaju bratsku i sestrinsku slogu. No Abrahamova su djeca razjedinjenija no ikad prije. I dok je muslimanska moć u području neprijeporna, a država Izrael uživa golemu naklonost zapadnih velesila, kršćanske zajednice jedva preživljavaju koloplet nasilja koje je prekrilo Bliski istok u posljednjih nekoliko godina. U Iraku je stanje najgore. Nekoć mozaik kršćanskih zajednica, danas kršćani obitavaju najviše na sjeveru zemlje. Ipak, nakon godina nesigurnosti, kršćani sada organiziraju četvrtu snagu u zemlji – svoju vojnu formaciju.

Na početku 20. stoljeća kršćani su činili deset posto stanovništva Bliskog istoka i Sjeverne Afrike. To stanje odražavalo je dvije tisuće godina osnovnoga multikulturalizma i snošljivosti. No s pojavom nacionalnih arapskih država, s nestankom Osmanskoga Carstva i ukidanjem kalifata, nestale su i pravice mileta – samoupravnih vjerskih zajednica koje nisu pripadale islamskoj vjeroispovijedi. S vremenom, broj kršćana počeo je opadati pa se danas pretpostavlja da na rečenom području kršćani čine oko četiri posto stanovništva. Taj je broj i dalje u opadanju.