Na pomolu je velika revizija tko je na čijoj strani, ali američke oprečne izjave ne dozvoljavaju formiranje jasne slike

Europska politička elita, kad tu ubrojimo SAD, rijetko je izgledala toliko razjedinjeno po pitanju rata u Ukrajini kao što se moglo vidjeti danas u Münchenu. S jedne strane, iz Washingtona stižu pozivi na "hitne pregovore" s Moskvom, koji bi – prema nekima – mogli uključivati ozbiljne ustupke i Ukrajine, ali i Europe. S druge strane, europski dužnosnici (mnogi od njih) i dalje odbacuju bilo kakav "mir preko glave" Ukrajinaca. U središtu prijepora nalazi se nova američka administracija Donalda Trumpa, koja posljednjih dana šalje toliko proturječnih poruka da više nitko nije siguran drži li stranu Ukrajine ili zagovara ubrzani kompromis s ciljem okončanja rata - izgleda da ovisi od dužnosnika do dužnosnika!

Unutar same Bijele kuće prepoznaju se dvije suprotstavljene struje: jedna naginje prema real-politik, ona priznaje da "Ukrajina ne može vratiti sav okupirani teritorij" i da NATO neće primiti Kijev - tu je zatim i ona naizgled agresivnija, koja Rusiji prijeti "vojnim polugama pritiska" ako ne pristane na sporazum. U praksi to dovodi do kratkog spoja na velikoj sigurnosnoj konferenciji u Münchenu. Europski lideri – osobito njemački i francuski – kao i ukrajinski predsjednik Zelenski, između redaka optužuju Trumpovu vladu da potajno dogovara mirovni plan i postavlja ih pred gotov čin. Estonska predstavnica Kaja Kallas, sada visoka dužnosnica EU-a za vanjsku politiku, pritom je posegnula za povijesnom analogijom: tvrdi da se radi o čistom "popuštanju agresoru" poput onoga iz 1938. upravo u Münchenu.