U jedinstvu i slobodi: Povijest Argentine (II. dio)

1862. Bartolome Mitre postao je prvi predsjednik ujedinjene Argentinske Republike. Tijekom sljedećih šest godina njegove vladavine vlada je napravila konsolidaciju zemlje i učinkovito vladala pokrajinama dok je Buenos Aires sačuvao dio svoje autonomije. Temeljito se gradila nacionalna država i nacionalni identitet argentinskog naroda, pravni i porezni sustav, upravni aparat i oružane snage. Prethodni tekstovi iz ove kolekcije: U jedinstvu i slobodi: Povijest Argentine (I. dio) Nastavljen je gospodarski razvitak te je napravljena nacionalizacija carine, Buenos Aires je federaliziran, gradile su se željeznice i telegrafski sustav te javne škole i sveučilišta. Najveći problem toga doba bio je Paragvajski rat (najveći rat ikad na teritoriju Južne Amerike) između 1865. i 1870. U njemu se Argentina pridružila Brazilu i Urugvaju protiv Paragvaja. Po okončanju rata Argentina je anektirala neka granična područja na sjeveroistoku.

Savez guvernera iz unutrašnjosti države i Mitreovih protivnika iz glavnog grada na vlast su doveli Dominga Faustina Sarmienta koji je vladao od 1868. do 1874. Nastavljeno je s politikom izgradnje suvremene nacije i gospodarskog rasta. Ulažu se veća sredstva u sustav obrazovanja, a u zemlju dolazi sve više imigranata iz Europe. Sarmientova politika uništavala je tradicionalne načine života Indijanaca i gauchosa zbog zapadnjačke vizije napretka. 1874. je Nicolas Avellaneda postao predsjednik. Mučio se s problemom ekonomske depresije koja je izbila prethodne godine. On je bio liberal koji je promovirao useljavanje, obrazovanje i razvijanje morskih luka i cjelokupnog prometnog sustava. Tih godina se vodila vojna kampanja pod nazivom Osvajanje pustinje odnosno nametanje središnje vlasti na prostorima Patagonije koje su naseljavali Indijanci. Naravno, u ratu su pobijedili Argentinci i tamo su naseljeni useljenici iz Europe.