Turska - put u autoritarnost

Pokušaj vojnog puča u srpnju proizveo je zapravo politički puč u Turskoj, čije se posljedice uviđaju svakim danom. Svakim danom turska vlast postaje sve više autoritarnom, koristeći uvođenje izvanrednog stanja. Nekoliko je vidljivih znakova da se izvanredno stanje zloupotrebljava, a posljednjih dana su se oni značajno povećali.

Prvo, počela se snažno gušiti politička oporba. Sudski i upravni procesi nakon pokušaja vojnog puča nisu više okrenuti samo pučistima, već prije svega protiv medija, oporbenih skupina i kurdskih pokreta. Pisci, publicisti, znanstvenici i intelektualci završavaju iza rešetaka pod optužbom da su teroristi. Dvadeset i četiri kurdskih gradonačelnika je prisilno otpušteno te su na njihova mjesta došli vladini poslušnici. Unatoč tome, većina smijenjenih je zapravo bilo uz vladu što se tiče udara na vojno-gülenovske krugove i sprječavanje nasilne promjene vlasti. Taktiku vlade je u prvim danima nakon puča podržala cijela plejada turskih političkih stranaka, uključujući glavnog sekularnog rivala Republikansku narodnu stranku (CHP), čiji je vođa Kemal Kilicdaroglu također optužio pripadnike Gülenovog pokreta kao teroriste. Ipak, vrlo skoro je Kilicdaroglu ustvrdio da je turska vlada otišla predaleko, te da se sada uhićuju ljevičari i podupiratelji Kemala Atatürka. Problem tih uhićenja jest što ne postoji odrednica Gülenista u kriminalnom smislu. Da li je kriminalac onaj koji simpatizira skupinu, vjerski slijedi Gülena ili djeluje kroz obrazovne i karitativne institucije? Čini se da je uprava i sudstvo ustvrdilo da je to dovoljno makar za otpust s radnog mjesta. Sasvim je drugi problem onih Gülenista koji se strateški skrivaju unutar državnog sustava, što potom dovodi do masovnih uhićenja i davanja otkaza čak i uslijed neosnovane sumnje.