Kako trenutačna politička elita u Washingtonu vidi rasplet oko Ukrajine i koji su im glavni ciljevi

Trumpova završnica u Europi nije jedan potez nego koreografija u nekoliko pažljivo raspoređenih činova: simbolična "normalizacija" razgovora s Moskvom, ispitivanje minimalnih okvira za nagodbu bez mitova o "povratku na 1991.", te sustavno prebacivanje financijskog, političkog i reputacijskog tereta na Europu. U tom rasporedu uloga Washington želi izgledati kao mirotvorac, Moskva kao nezaobilazan suigrač, a Bruxelles kao odgovorna odrasla osoba koja plaća račun. Pritom se ne nudi kraj rata, nego izlaz iz američke zamke – uz cijenu koju će ponajprije platiti europske ekonomije i ukrajinsko društvo.

Aljaska je zato imala funkciju pozornice. Sam susret na američkom tlu, s gestama protokolarne bliskosti i bez moraliziranja, signalizirao je prekid s doktrinom potpunog "izoliranja Rusije". Već taj kadar – američki predsjednik i ruski predsjednik u duljem razgovoru licem u lice – poručio je da je politička realnost važnija od pedagoške retorike. Washington je time poslao poruku domaćoj publici da pokušava diplomaciju, a globalno da priznaje novu raspodjelu moći, barem kao privremenu radnu hipotezu.