Europa i Kanada još nemaju plan za život bez Amerike, ali Trumpova prijetnja pokazuje da je Washington već prepoznao početak razlaza.
Neke političke ideje svoju stvarnu težinu otkriju tek po reakciji onoga tko se njima osjeti pogođenim. Da je zamisao o Kanadi kao prvoj pridruženoj članici Europske unije doista samo "smiješna", kako nam kaže Donald Trump, Washington bi joj se nasmijao i prešao na sljedeću temu. Umjesto toga američki predsjednik je u istoj izjavi otvorio mogućnost da je proglasi "neprijateljskim činom", zaprijetio vrlo teškim carinama, pa i obustavom trgovine s Europom u pojedinim sektorima. Smijeh je trajao jedva jednu rečenicu, zatim je progovorila ljutnja ali možda i nešto drugo, ono što i Trump i Amerika (a naročito "Trumpova Amerika"!) vole skrivati - progovorio je strah.
Formalno, Trump ismijava nešto što zasad jedva postoji. "Pridruženo članstvo" nema ni pravni status u europskim ugovorima, države članice o njemu nisu ni raspravljale, a pojedini europski diplomati priznaju da nitko zapravo ne zna što bi to uopće značilo. Ipak, veliki politički iskoraci rijetko počinju s već unaprijed pripremljenim sporazumom. Počinju onoga trenutka kada dosadašnji saveznici počnu zamišljati budućnost jedni bez drugih. Upravo se to dogodilo, u Strasbourgu - Europa i Kanada javno su počele skicirati sustav koji bi im omogućio manju ovisnost o Americi, a Amerika je odgovorila da bi takva autonomija mogla biti kažnjena. Što točno bi Amerika tu "kažnjavala"? Volju drugih ili? Kad uđemo malo dublje u priču tu se zaista počinje nazirati strah, strah da svijet koji je bio pod američkom palicom toliko dugo da ni ne pamti drugačiji poredak, sad tiho, pa malo i glasnije, zajedno odlazi od nje. Taj bijeg podanika Amerika neće tek tako dozvoliti.