Dok jedni u promjeni vide obećanje, drugi bi u njoj mogli prepoznati upozorenje. Najvažniji rok možda je mnogo bliži nego što se čini.
Američki birači nisu glasali o tome koliko još dugo treba trajati rat u Ukrajini. Ipak, njihov bi izbor mogao promijeniti upravo tu računicu. U Kijevu se nakon republikanskog poraza pojavljuje nešto što posljednjih mjeseci nije bilo lako pronaći: ideja da se sadašnje nepovoljne okolnosti jednostavno nadžive. Jasno, to bi značilo još dvije godine rata, ali... kad se pogleda stanje na terenu, jedino što se može zaključiti je da je Ukrajina naučila držati ruski napredak pod znatnom kontrolom. Mjeseci u statičnom frontu brzo prolaze, što je još 20-ak? Dakako, to je opasna strategija, za sve uključene, i značila bi da će predstojeći pregovori biti samo formalnost, pogotovo ako se od njih može stvoriti kupovanje vremena, a vrijeme je nešto što Kijev sad jako treba.
U Moskvi bi ovaj rezultat trebao izazvati drugačije razmišljanje. Kremlj je godinama računao na iscrpljivanje zapadne potpore, unutarnje sukobe i sraz između Washingtona i Europe. Sada mora razmotriti i neugodniju mogućnost: što ako se te "pukotine" zatvore prije nego što Rusija ostvari svoje ciljeve? Što ako vrijeme, koje smatra saveznikom, postupno počne raditi protiv njih?