Trumpov meksički dvojnik: AMLO vodi bitku protiv kriminalne elite, ali i protiv Meksika

Za nastavak četvrte meksičke transformacije, predsjednik Andrés Manuel López Obrador, poznatiji kao AMLO, zahtijeva dodatni mandat mimo pokreta koji ga je stavio na vlast, a to znači referendum koji osuđuje korupciju meksičkih prošlih pet predsjednika - Carlosa Salinasa de Gortarija, Ernesta Zedilla, Vicentea Foxa, Felipe Calderóna i Enrique Peña Nietoa. Takav bi potez učvrstio vrstu revolucije koja je u tijeku u zemlji - osudu društveno-ekonomskog tijeka u posljednjih trideset godina. Općenito gledište AMLO-a i glavne meksičke ljevice, uključujući nacionalističku ljevicu, jest da se zemlja 1982. katastrofalno okrenula neoliberalizmu. To je predstavljalo ideološki raskol u Institucionalnoj revolucionarnoj stranci (PRI), koji je vodio prema Stranci nacionalne akcije (PAN). Tako je Meksiko stigao do dvije neoliberalne stranke, slične demokratima (poput PRI-ja) i republikancima (poput PAN-a) a koje od 1989. godine vladaju meksičkim političkim nebom. AMLO je originalno stasao u Stranci demokratske revolucije (PRD) te u transklasnom pokretu MORENA (Pokret za nacionalnu regeneraciju) koji je uživao podršku radnika. Politika MORENE, koja također znači mestizo ili autohtonu ženu, zauzela je zastavu 'nacionalne regeneracije' - palingeneze - kao temeljne teme iza Četvrte transformacije.

Doći do optužnica protiv ovih pet korumpiranih meksičkih predsjednika predstavlja optužnicu protiv kontrole stranih bankara, protiv globalizacije i globalista koji stoje iza nje, protiv štednje i bijega kapitala, protiv rata nametnutog nemoćnima, starijima i slabima, protiv svakodnevnih napada na žene i djecu, protiv privatizacije državnih resursa, protiv siromaštva i odljeva mozgova / masovnih migracija. S druge strane, američki neoliberalan medijski stroj posvećen je ekonomskoj nerazvijenosti i Meksika i Sjedinjenih Država. Zapravo, AMLO u svojoj misiji protiv svojih prethodnika liči pomalo na Trumpovu kampanju protiv Busha I, Clintona, Busha II i Obame. Politika korumpiranih meksičkih predsjednika u prošlosti je bila olakšavanje općeg kretanja radne snage prema sjeveru. Kvalificirana i nekvalificirana meksička radna snaga išla je prema sjeveru, ali isto tako i srednjoamerička. Meksikanci koji su tražili veće plaće otišli su u Sjedinjene Države, a oni iz srednjoameričkih država koji su tražili iste plaće otišli u Meksiko. Kratkoročno su vlasnici poduzeća profitirali od relativno jeftinih zaliha radne snage jer su američke tvrtke unajmile Meksikance, a meksičke tvrtke imigrante iz Hondurasa, Gvatemale i drugih zemalja južno od Meksika.