Mogu li najteže sankcije dosad zaustaviti ruski ratni stroj – ili će ga, kao i ranije, samo učiniti otpornijim?

Nove američke sankcije – ovaj put usmjerene izravno na Rosneft i Lukoil – izgledaju oštrije od dosadašnjih. Washington ih je pratio prijetnjom sekundarnim mjerama prema financijskim posrednicima i najavom strožeg nadzora nad "shadow fleet" tankerima. EU je istodobno izglasao 19. paket, s postupnom zabranom ruskog LNG‑a i dodatnim ograničenjima transakcija s ruskim naftnim tvrtkama. No ključno pitanje ostaje isto: mogu li sankcije same zaustaviti rat u Ukrajini? I odgovor, koliko god nepopularan u zapadnim političkim krugovima, glasi – vrlo vjerojatno ne.

Mehanika novih američkih mjera je relativno jednostavna: Rosneft i Lukoil se režu od američkog financijskog sustava i dolarske klirinške mreže, a svakoga tko s njima posluje izlaže se riziku sekundarnih sankcija. To je pooštravanje u odnosu na dosadašnje ciljanje periferije ruskog energetskog kompleksa i pokušaj da se zahvati srce prihoda državnog proračuna. U Bruxellesu, dodatne restrikcije prema ruskim brodovima i energentima trebale bi zatvoriti "rupe" koje su trgovci koristili dvije i pol godine. No i u Washingtonu i u EU-u priznaju da će stvarni učinak ovisiti o provedbi i disciplini trećih zemalja – osobito Indije i Kine.