Trend personifikacije međunarodnih odnosa: Zbog loših diplomata njihove zemlje mogu imati nesagledive posljedice

U teoriji međunarodnih odnosa postoje različita mišljenja o ulozi diplomata pojedinca u međunarodnim odnosima, što je na neki način samo nastavak širih rasprava koje se odavno vode u krilu drugih društvenih djelatnosti. Posebno u analizama diplomatskih djelovanja mnogi autori postavljaju težište na individualne karakteristike pojedine osobe i otuda izvlače stanovite zaključke o utjecaju što ga je pojedini državnik/diplomat kao osoba imao na svoju sredinu, odnosno na ulogu diplomata i njegove osobnosti pri donošenju važnih političkih odluka.

Francuski profesor Duroselle izradio je na osnovi brojnih radova pojedinih zapadnih autora shemu u kojoj je zahvaćeno osam različitih vrsta političara, a ta je podjela učinjena na osnovi isticanja triju elemenata njihove djelatnosti i osobnog karaktera: aktivnosti, emocionalnosti i refleksa. Neke druge analize polaze od toga da je ponašanje države na međunarodnome planu prije svega vezano uz donesene odluke, pa da stoga treba ispitati aktere i proces donošenja političkih odluka. Državi se ne smiju pripisati ni volja, ni razum, ni osjećaji ili emocije, jer ona nije živo biće, pa sve te osobine treba tražiti u živih ljudi koji sudjeluju u stvaranju politike pojedine države i svoje osobne stavove ugrađuju u državnu politiku. Ulazeći u osobni svijet kreatora politike, trebalo bi proučavati sustav vrijednosti, njihove stavove, temperament, racionalnost, sposobnost opažanja, kulturne vrijednosti, ideološku pripadnost itd., što bi navodno trebalo osvijetliti ne samo lik glavnog donositelja odluka, već bi to istodobno trebao biti siguran put objašnjavanja i budućega predviđanja međunarodnih odnosa.