Trumpov pohod na Venezuelu, miris nafte i povratak imperijalizma nad Latinskom Amerikom

Donald Trump danas otvoreno govori da želi "srušiti Madura", i to – kako naglašava – bez "čizama na terenu". Ta formulacija ne mijenja suštinu: kad se u Karibe šalje flotila ratnih brodova, kad bombarderi lete uz rub venezuelanskog zračnog prostora, kad se u ladicama vrte popisi ciljeva i razmatraju raketni udari, to je ratna politika. Nije bitno je li vojnika na plaži sto ili nula – bitno je da se prijeti suverenoj državi, da se gradi mehanizam prisile, i da Washington opet polaže pravo na to tko smije, a tko ne smije vladati u Latinskoj Americi. To je čista reinkarnacija doktrine "big stick", samo s modernom kozmetikom.

U posljednjim tjednima 2025. SAD je naglo pojačao pritisak: nosač zrakoplova i prateći brodovi, amfibijske platforme s marincima, razarači, pa čak i nuklearna podmornica, raspoređeni su uz venezuelske obale. B-1 i B-52 provlače se 30-ak kilometara od granice, a u Washingtonu se – prema više izvora – razmatraju liste ciljeva za "precizne" udare. Paralelno, Bijela kuća javno potvrđuje da je CIA dobila odobrenje za "letalne" tajne operacije unutar Venezuele, dok se za Madurovu glavu nudi 50 milijuna dolara. Ako ovo nije prijetnja promjenom režima, što jest?

U "mekšoj" zoni operacija, SAD je krenuo u navodne protunarkotičke udare po malim plovilima u Karibima. Najmanje 17 brodica dignuto je u zrak od rujna, a poginulo je više od šezdeset ljudi. Washington to prodaje kao borbu protiv kartela, ne iznosi dokaze, ne sudi, ne pritvara – jednostavno puca. Pravnici za ljudska prava to nazivaju onim što jest: izvansudske egzekucije. Štoviše, čak i američki dokumenti o narkoticima ne stavljaju Venezuelu među glavne izvore ili rute, to su prije svega Kolumbija i Meksiko. "Narco-terorizam" u ovom narativu služi kao stara, pouzdana etiketa kojom se opravdava sve – od sankcija do projektila.