Velike sile ne napuštaju svoje ljude bez razloga. Važnije je ono što ostavljaju iza njih – dovoljno nestabilno da ponovno posluži.
Čovjek koji je 1999. u francuskom Rambouilletu sjedio za stolom sa zapadnim diplomatima, 2008. kao premijer predvodio proglašenje neovisnosti Kosova, a poslije postao predsjednik, u srijedu je u Haagu slušao kako mu se izriče kazna od 25 godina zatvora. Prvostupanjska presuda Hashimu Thaçiju predstavlja politički pad kakav novija povijest Balkana rijetko pamti: od simbola kosovskog oslobođenja i jednog od najvažnijih američkih partnera u Prištini do osuđenika za ratne zločine.
Brojke čine presudu još težom. Nezakonito ili proizvoljno zatočeno je najmanje 385 ljudi, mučene su najmanje 303 osobe, a 96 ih je ubijeno. Među žrtvama nisu bili samo Srbi i Romi, nego i brojni kosovski Albanci proglašeni suradnicima Beograda, simpatizeri suparničkih političkih organizacija ili jednostavno ljudi o kojima su kružile neprovjerene glasine. Upravo ta činjenica presudu čini posebno razornom za urednu podjelu kosovskog rata na potpuno čiste osloboditelje i isključive zločince s druge strane.