Teorija Velike šahovske ploče ili kako osigurati američku globalnu hegemoniju i suzbiti utjecaj Rusije i svih drugih konkurenata

Nakon svršetka Hladnog rata i sloma sovjetskog komunizma 1991., Sjedinjene Američke Države su prihvatile pobjedu i više ili manje Amerikanci su dobili kolektivnu amneziju o globalnim političkim pitanjima. Nakon 50 godina u kojima je vanjska politika činila top prioritet u svim medijima i javnim temama, nakon 1991. predmet je pao u zaborav za većinu Amerikanaca. Počele su dominirati domaće teme poput gospodarstva i zdravstva. Kao odgovor na nezainteresiranost za vanjsku politiku Zbigniew Brzezinski je 1997. objavio knjigu "Velika šahovska ploča: Američki primat i njegovi geostrateški imperativi" iz koje je nastala poznata geopolitička teorija Velike šahovske ploče.

Brzezinski je bio američki diplomat i politički znanstvenik poljskog podrijetla. Služio je kao savjetnik predsjedniku Lyndonu Johnsonu od 1966. do 1968. i bio je savjetnik za nacionalnu sigurnost u administraciji predsjednika Jimmyja Cartera od 1977. do 1981. Ali je možda i najpoznatiji kao geostrateg. Njegova teorija Velike šahovske ploče podrazumijeva osnovni primat euroazijske kopnene mase koja odlučuje koja država ima utjecaj na globalnoj razini. Brzezinski koristi analogiju "Velike šahovske ploče" koja se odnosi na Euroaziju a "igra" je hegemonija. Radi se o briljantnom radu po svim standardima geostrategije iako rad više sliči na duži članak u nekom časopisu nego na stručni istraživački rad. No to je upravo iz razloga jer je devedesetih trebalo otrijezniti Amerikance, i narod i vladajuće političare, i ukazati im na važnost vanjske politike odnosno očuvanja američke unipolarne moći.