Teheran već gotovo pola stoljeća usavršava umjetnost političkog monolita. U javnosti uvijek postoji jedna Revolucija, jedna linija otpora, jedan neprijatelj i jedna konačna volja. Portreti poginulih zapovjednika mogu se mijenjati, vlade dolaziti i odlaziti, ali država govori kao da iz nje izlazi samo jedan glas. Upravo je zato lako previdjeti da se iza tog glasa danas (naročito danas!) vodi možda najvažnija iranska rasprava od 1979. godine: što uopće znači pobjeda?
Je li Iran pobijedio kada Washington prihvati njegove crvene linije, oslobodi novac, ukine blokadu i omogući obnovu zemlje? Ili pobjeda počinje tek onda kada posljednji američki vojnik napusti Bliski istok, Izrael izgubi regionalnu nadmoć, a "osovina otpora" prestane biti sredstvo pritiska i postane novi poredak? Na površini svi govore o dostojanstvu, mučeništvu i neovisnosti. Ispod nje jedni pokušavaju vojni otpor pretvoriti u sporazum, drugi sporazum u novo oružje, a treći se boje da bi pravi mir Islamskoj Republici mogao biti opasniji od rata. Idemo stoga, baš danas, dok ponovno eskalira rat (opet na američku inicijativu), dublje u Iran i njegov identitet.