Sve za nezavisni Kurdistan na prostoru četiri zemlje: Od suradnje sa SAD-om do suradnje s ISIL-om

Mjesecima se turska vlada pokušava oduprijeti američkoj potpori sirijskim Kurdima. S jedne strane je to uvjetovano turskim željama za što većim utjecajem u budućoj sirijskoj državi, a s druge strahom od kurdskog ujedinjenja. Irak i Sirija kao propale države i Turska kao zemlja velikih političkih promjena stvaraju sve veće mogućnosti za Kurde u tri zemlje, a ni Kurdi u Iranu nisu mirni. Američka potpora daje Kurdima političku i vojnu moć te od njih stvara sve jačeg čimbenika u bliskoistočnoj geopolitici. Ovdje se ne radi toliko o Stranci demokratske unije (PYD) ili njezinim borbenim Jedinicama narodne zaštite (YPG), kao ni Kurdistanskoj radničkoj partiji (PKK), iako će njihova uloga u jačanju Kurda biti vrlo važna. Irački Kurdi su ovdje u prednosti, jer kombinacija regionalne nestabilnosti, skorašnje oslobođenje Mosula i stanje iračke politike može pomoći povijesnim ciljevima kurdskih čelnika.

Od pojave Daeša predsjednik Kurdistanske regionalne vlade Masud Barzani otvoreno govori o propasti Iraka te naglašava mogućnost nezavisnosti za tri provincije u kojima Kurdi imaju većinu. U veljači prošle godine Barzani je rekao da je "opstojnost kurdskog naroda na Bliskom istoku realnost" i da "Kurdi mogu kao i druge nacije ostvariti svoja prirodna i Božanska prava". Svako malo se najavljuje referendum o nezavisnosti Kurdistana, iako to više liči da su Barzani i njegova klika više skloni brendirati nezavisnost kao cilj njihove politike nego da doista rade nešto po tom pitanju. Njegova Kurdistanska demokratska stranka (KDP) time dobiva auru državotvorne strane, što dva druga politička pokreta, Domoljubnu uniju Kurdistana (PUK) i Pokret za promjenu (Gorran) stavlja u sjenu. Barzani govorom o nezavisnosti uspijeva nadvladati oporbene pozive na političke reforme i gospodarski napredak.