Stvarna moć i uloga elitnih i tajnih društava (VI. dio): Crno plemstvo

Povijesno, Crno plemstvo ili Crna aristokracija je ime rimskih aristokratskih obitelji koje su branile papinstvo pod papom Pijom IX. nakon što je savojsko Kraljevstvo Italije ušlo u Rim 20. rujna 1870. s namjerom rušenja pape i Papinske države. Ujedno označuje sve plemstvo od tada pa do Lateranskog ugovora 1929. koje je papa proglasio aristokratskim. Od ulaska novog vladara u Rim pa u idućih 59 godina papa se zatvorio u Grad Vatikan i proglasio se zatočenikom Vatikana kako bi izbjegao javno prihvaćanje vlasti nove talijanske vlade i države. Aristokrati koje je papa posvetio i koji su prije bili podanici papinske države držali su vrata svojih rimskih palača zatvorenim kako bi oplakivali papino zatočeništvo, zbog čega su prozvani crnim plemstvom.

No, prava priča ide puno dalje u povijest. Ime Crnog plemstva dijeli se u dvije glavne grane. Jedna jest rimska i povezana s papom. Oni su držali Rim u ime papinoga gospodstva i održavali upravu Svete Stolice. Mnogi članovi Crnog plemstva također su postali visokorangirani biskupi i nadbiskupi, pa čak i pape. Do danas postoje obitelji koje su nasljednici tog Crnog plemstva, uključujući familije Colonna, Massimo, Orsini, Ruspoli, Pallavicini, Theodoli, Sacchetti, Borghese, Odescalchi, Boncompagni-Ludovisi. Neke druge obitelji, kao što su Savelli, Caetani, Aldobrandini i Conti, izumrli su. Svi su oni u nekom trenutku povijesti imali člana papu ili kardinala. Lateranskim ugovorom je Crno plemstvo dobilo postepeno državljanstvo Italije i Države Vatikan, a prema odredbama ugovora sve plemenite titule koje je dao papa prihvatila je i Kraljevina Italija. Nastavili su djelovati u bliskoj suradnji i ceremonijalnim službama u Vatikanu sve dok veliki reformator papa Pavao VI. nije svojim apostolskim pismom Pontificalis Domus (Papinsko domaćinstvo) ukinuo mnoge pozicije 1968.