Situacija oko Irana polako prerasta u širi sukob o budućem poretku u Euroaziji. Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi odlazi najprije u Rusiju, zatim u Kinu, dok se istodobno oko Hormuškog tjesnaca oblikuje nova stvarnost koja izravno pogađa američku moć, sigurnost Perzijskog zaljeva i globalne energetske tokove. Pepe Escobar, vrlo utjecajan geopolitički analitičar, tu situaciju u svojem novom izlaganju vidi kao veliku prekretnicu, a njegova procjena zaslužuje pažnju, prije svega jer ovo, pitanja Euroazije, uvijek su bila njegova "glavna domena".
Escobarova centralna teza glasi da Iran sada nastupa kao središnji član nove euroazijske konfiguracije moći. Araghchi u Sankt Peterburgu i Pekingu, Escobar argumentira je ovo nešto znatno veće od občnih "diplomatskih konzultacija". Potencijalna potvrda novog trokuta Rusija, Kina i Iran, svojevrsne obnovljene Primakovljeve ideje (o tome nešto kasnije), ali prilagođene stvarnosti u kojoj je Indija zbog vlastitih kalkulacija i zapadnih pritisaka manje pouzdan stup euroazijske integracije. U toj slici Iran ulazi u poziciju nove važnosti.