Što je Fake News i kako se koristi za ratovanje u svijetu

Često u javnosti američki predsjednik Donald Trump koristi mantru o medijskim lažima (fake news) osobito u mainstream američkim medijima, što je dovelo do manjka povjerenja američkih medija u svijetu. Doista, danas se sve više govori o fake news fenomenu, ali on uopće nije nov. Postoji otkako je medija, od starorimskih zidnih novina do današnjih društvenih mreža. Obično se fake news stavlja u razne kategorije, počevši od satire ili parodije, koja nema zlu namjeru, ali može prouzročiti krivo razumijevanje, ili krive povezanosti, osobito kada naslovi ne prate sadržaj teksta. Ukoliko informacija uokviruje neko pitanje ili pojedinca onda ona može zavesti čitatelje u krivom smjeru; podjednako istinski sadržaj može biti dijeljen unutar krivog konteksta. Ponekad novinari prave izvore i istinite podatke nadomještaju krivim i izmišljenim izvorima. Ozbiljniji slučajevi fake newsa su manipulacija i čista izmišljotina. Ukoliko se istinit podatak ili slika manipuliraju kako bi se proizvela laž, onda se radi o spinu. A ako je novi sadržaj u potpunosti netočan, onda se radi o izmišljotini kojoj je cilj prevariti čitatelje i širiti zlo.

Na svim sveučilištima gdje se studira novinarstvo i političke znanosti, studenti se suočavaju s pitanjem etike i morala, barem sa stanovišta novinarske profesije. Mnogi će odista nastojati biti etični u javnom prostoru i barem neće blatiti svoje ime. Ali fake news u svojim ozbiljnijim oblicima ne stvaraju novinari, već urednici. Preferencijalni pristup urednika nekih svjetski poznatih medija, kao što su BBC, Washington Post ili Le Monde, krugovima moći i utjecaja, pa čak i u krugovima gdje se donose odluke, jasno govore da se radi o sprezi politike i medija vezano za unaprijed utvrđene podatke koji će izaći u javnost odnosno skrivanje onih podataka koji mogu naštetiti u datom trenutku. Stoga je uvijek važno razumjeti izvor podatka (razumjeti misiju i cilj izvora), ne zaustavljati čitanje samo na naslovu, provjeriti autore, izvore i datum objave, razumjeti da li se možda radi o satiri, nastojati samog sebe propitati po pitanju subjektivnosti, i najzad upitati relativno nezavisne stručnjake.