Francuska je gotovo četvrt stoljeća učila birače da drugi krug predsjedničkih izbora nije vrijeme za političku želju, nego za protupožarni alarm. Kada se u finalu pojavi prezime Le Pen, sva neslaganja treba odložiti, a glas dati kandidatu koji možda ne oduševljava, ali navodno predstavlja "republiku, razum i normalnost". Ritual je funkcionirao dok je centar uvijek imao nekoga tko će stati s prihvatljive strane crte.
Sada se približava mogućnost za koju taj poredak nema pripremljen plan. Što ako u drugi krug uđu Marine Le Pen i Jean-Luc Mélenchon, dvoje političara koji se godinama opisuju kao "krajnje", "radikalne", pa i "ekstremne" opcije? Francuzi tada ne bi birali samo predsjednika. Centar bi, prvi put bez vlastitog kandidata i bez starog alibija, morao pokazati što doista smatra većom prijetnjom – nacionalističku desnicu ili ljevicu koja želi dirnuti u bogatstvo, dug, vlasništvo i samu arhitekturu Pete Republike?