Siva ekonomija: Uzroci, karakteristike i posljedice (I. dio)

Naziv siva ekonomija je zaista jako širok pojam koji se može definirati na brojne različite načine. Nije jednostavno dati jednu ili jedinstvenu definiciju koja će obuhvatiti cijelu aktivnost. Kroz dugu povijest istraživanja pojma, različiti autori su koristili različite definicije. Siva ekonomija, podzemna ekonomija, crno tržište i sl. neki su od najučestalijih naziva za tajno tržište i poslove koji imaju određeni stupanj nelegalnosti ili su karakterizirani nekim oblikom neposlušnog ponašanja u odnosu na institucionalno postavljeni okvir. Ako pravila definiraju da je proizvodnja i distribucija nekih dobara i usluga zabranjena zakonom, nepridržavanje pravila zakona čini crno tržište s obzirom da je trgovina nelegalna. Svi sudionici koji su uključeni u proizvodnju i distribuciju zabranjene robe i usluga pripadnici su sive ekonomije. Primjeri uključuju trgovinu drogom i narkoticima, prostituciju tamo gdje je zabranjena, ilegalne novčane transakcije, ilegalnu proizvodnju i prodaju robe široke potrošnje, trgovinu ljudima, itd. Povrede odnosno prekršaji poreznog zakona iliti utaja poreza sastavni je dio neprijavljene i nelegalne sive ekonomije.

Zbog utaje poreza i srodnih aktivnosti koje spadaju u ilegalnu sivu ekonomiju, sudionici ovakvih aktivnosti će pokušati sakriti svoje djelatnosti od vlade i drugih nadležnih tijela. U sivoj ekonomiji se novčane transakcije najčešće odvijaju putem gotovine jer ona ne ostavlja nikakve tragove za razliku od bankarskih transakcija. Česti razlozi koji pojedince i skupine potiču na sudjelovanje u aktivnosti sive ekonomije su krijumčarenje robe, izbjegavanje plaćanja poreza i drugih regulacija, izbjegavanje zadanih cijena ili racioniranje. Siva ekonomija se zasniva na tzv. crnom novcu na koji se ne plaća porez i koji može biti legitimiziran samo putem nekog oblika pranja novca.