Alaviti bježe iz Damaska, Izrael napada i pronalazi nove saveznike na jugu, iranske ćelije su razasute, ali i dalje prisutne, Turska želi nebo, a na mjesto islamističke vlasti mogla bi doći još tvrđa verzija

Od trenutka kada je s vlasti srušen Bashar al-Assad u prosincu 2024., mnogi su se zapitali hoće li novi režim – koji se predstavlja kao “privremena vlada” s naglašenim islamističkim predznakom – uspjeti osigurati stabilnost ili će situacija u Siriji zaploviti prema još većem kaosu. Sve dosadašnje naznake upućuju da je Sirija, nažalost, zakoračila na put koji mračno podsjeća na libijski scenarij nakon pada Moamera Gaddafija. Ne postoje pokazatelji da će se intenzitet međusektaškog nasilja smanjiti; dapače, rastuća represija nad pripadnicima alavitske manjine, ali i sve obuhvatnija vojna kampanja Izraela na jugu i jugozapadu Sirije, samo dolijevaju ulje na vatru.

Mada se islamističke vlasti u Damasku trude predstaviti kao “umjerene” te su, barem retorički, usmjerene na pokušaj normalizacije odnosa sa susjedima i svijetom, stvarnost na terenu daleko je od toga. Alaviti, koji su dugo vremena činili potporu Assadu i njegovoj vladavini, sad se nalaze na izravnom udaru. Svjedočenja koja pristižu iz različitih gradova, pa i same prijestolnice, govore o noćnim upadima u pretežno alavitske četvrti, progonima, prisilnim nestancima i ubojstvima. Prema istraživanju Reutersa, u kvartu al-Qadam u Damasku naoružane su osobe – među kojima su i članovi novoutemeljene Generalne sigurnosne službe (GSS) – u noći s 6. na 7. ožujka odvele najmanje 25 alavitskih muškaraca, od kojih je dio kasnije pronađen mrtav. Drugi su, prema riječima svjedoka, ili nestali bez traga ili su “prebačeni” u neku od pritvorskih mreža koje danas odgovaraju novoj vlasti.