Rusko-turski susret: Stari novi dogovor i posljedice po Europu i Siriju

Turski i ruski predsjednik imaju mnogo toga zajedničkog, ne samo u političkom smislu, već i u svojoj osobnosti. Jednu važnu osobinu, međutim, ne dijele. Radi se o europskom pristupu tim zemljama. Nekako su Europljani svjesni da je Vladimir Putin premoćni vladar Rusije, koji trenutačno nema nikakvu realnu oporbu u zemlji. Istovremeno su gledali na Recepa Tayyipa Erdogana kao snažnog političara koji se ipak mora u domaćoj sferi boriti protiv prokurdske Narodne demokratske stranke (HDP), kemalista i nacionalista. Ali, prema europskom viđenju, Turska ide u krivom smjeru već godinama, a taj se smjer naročito povećava nakon pokušaja vojnog puča.

Europljani se ne bi trebali puno propitivati zašto. Naime, sama europska politika natjerala je Tursku da pronalazi svoju putanju drugdje. Prilika za članstvom Turske u Europskoj uniji prolongira se već desetljećima, a sama islamofobija u Europi je toliko razdijelila europske članice da Ankara više niti ne želi postati članicom ove posrnule nadnacionalne organizacije.