Režim ubija: Egzekucija Alexa Prettija i kako je dobar Amerikanac postao domaći neprijatelj

Tko mirno pogleda sve dostupne snimke ubojstva Alexa Prettija, vidi istu priču koja se ponavlja. Na pločniku Minneapolisa leži medicinski tehničar, čovjek koji je godinama liječio vojna lica, a iznad njega uniformirane siluete koje djeluju kao ekspedicijski odred u neprijateljskoj zoni. Pretti stoji s mobitelom u ruci, pokušava zaštititi ženu koju špricaju suzavcem, pokušava učiniti ono što ga je naučio poziv medicinara. U trenutku kada se naginje prema njoj, preko njega se obrušava čitav čopor agenata, mase tijela, kaciga, oklopa. U džepu ili na boku ima pištolj za koji posjeduje dozvolu za otvoreno nošenje, što je, valja podsjetiti, sveta dogma političkog kulta koji sada sjedi u Bijeloj kući. Pištolj ostaje u futroli sve do trenutka kada ga agent uzima i trijumfalno odnosi u stranu, a nekoliko sekundi poslije ispaljuju salvu hitaca u čovjeka koji više ne predstavlja nikakvu prijetnju.

Na pločniku se događa ubojstvo, a odmah nakon zadnjeg metka počinje operacija brisanja stvarnosti. Isti ljudi koji su pucali kreću na masu koja je sve snimala. Papreni sprejevi šikljaju po licima, ispružuju se palice, cijevi se okreću prema promatračima. Pokušavaju uzeti mobitele, pokušavaju fizički odvojiti svjedoke, razbiti krug ljudi koji su vidjeli svaki kadar. Državno odvjetništvo Minnesote formalno je nadležno za ubojstvo državljanina u vlastitoj državi, ali na scenu stupa savezna razina. Ministarstvo domovinske sigurnosti blokira istragu, FBI zatvara vrata svakoj ideji unutarnjeg nadzora. Na razini zakona to znači da je ubojstvo ostalo bez istražitelja. Na razini politike to znači priznanje. Nitko ne skriva nevinu situaciju - sakriva se zločin.

Politički vrh prelazi u napad. Guvernerka, šefovi granične policije, predsjednik i njegova svita istupaju kao da su unaprijed pripremljeni za ovaj scenarij. Pretti postaje "domaći terorist", čovjek koji je planirao pokolj, nasilni ekstremist pun streljiva. U trenutku kada su izgovorili prve rečenice o njemu, nisu znali gotovo ništa o njegovom životu, ali znali su da trebaju priču. U njihovoj verziji događaja izdvaja se jedna slika. Čovjek s pištoljem u ruci koji prijeti saveznoj policiji. Ta slika ne postoji ni na jednoj snimci. Zato pokušavaju uništiti snimke i diskreditirati svjedoke. Kampanja blaćenja pokriva put od ledenog pločnika u Minneapolisu do Washingtona. Lanci desnih medija preuzimaju i pojačavaju konstrukcije, društvene mreže pune se uzvikom lojalnosti režimu, ne solidarnošću prema ubijenom medicinaru. Tisuće ljudi gutaju gotove rečenice jer je lakše prihvatiti priču o "opasnom pojedincu" nego priznati da paramilitarna država gazi vlastite građane.

Pa ipak, priča iznutra izgleda potpuno drukčije - i vrijedi je ponavljati. Svjedokinja koja je stajala tik uz Prettija opisuje početak jutra u kvartu Whittier. Zvuk zviždaljke širi se ulicom kao sirena, znak da su federalni agenti ušli u susjedstvo. Ona je dio zajednice koja promatra i dokumentira racije imigracijske policije. Vozi prema križanju Nicollet Avenua i 26. ulice gdje ugleda kolonu vozila s oznakama CBP i ICE, agente koji razmiču promet, lupaju po prozorima, pokušavaju izvući ljude iz automobila. U toj gužvi vidi muškarca koji smiruje situaciju, pokazuje vozačima kuda da prođu. To je Alex Pretti, medicinski tehničar iz bolnice za veterane i volonter koji redovito izlazi na teren kad počnu racije. Ona mu govori da će snimati i koristiti zviždaljku kako su godinama radili aktivisti u kvartovima gdje federalci love radnike bez papira.